Kultura

Etc, etc. Are you mad, Mr. Artaud

Kompleksnost smisla umjetnosti kroz tijelo, prostor i vrijeme

Kompleksnost smisla umjetnosti kroz tijelo, prostor i vrijeme

Područje značenja ovako meditativno postavljene predstave je neiscrpno i tako njezin naslov Itd, itd postaje dio sadržaja

Sinoć je u zgradi kazališta lutaka, a u sklopu 16. Međunarodnog festivala Zadar snova održana premijera predstave Etc, etc. Are you mad, Mr. Artaud nastala u koprodukciji Oriantheatre Company iz Francuske, Zadar snova iz Hrvatske i Escola Municipal de Dansa de Celra i Teatre Ateneu iz Španjolske.

Predstava je nastala inspirirana životom, crtežima i poezijom Antonina Artauda i izvedena pred zadarskom publikom u izvedbi plesača ali i samog koreografa. U predstavi su sudjelovali i zadarski umjetnici i to plesači: Iva Burčul, Kate Marušić i Lucija Mikas te Felix Šoletić koji je radio on line crteže po predlošcima koreografa i redatelja Mehdija Farajpoura.

Ova predstava se u oblikovanju teme koristi kombinacijom kazališnih i računalnih tehnika te kombinira tijelo u pokretu, neakustičnu verbalnost poezije, projekcije, glazbu da bi dočarala kompleksnost smisla umjetnosti i stvaranja u svijetu. Ono što je najdojmljivije u ovoj predstavi i što je čini drugačijom jest svojevrsna nenametljivost i neusiljenost u korištenju efekata. Osjeća se redateljeva sigurnost da se koristi efektima, ali i da im da vremena i prostora, kako njima i izvođačima, tako i publici.

Priča koju možemo pratiti postavljena je u tri dijela, tri odvojena diskurza.

- Prvi koji se bavi samim umjetnikom, crnoj ptici bijelih krila u svom nastojanju da se integrira, tu je ulogu nosila Iva Burčul.

- Drugi dio prati sudbinu umjetnika stjeranog u okolnosti s njegovom nemogućnošću da poleti, ovaj dio nosio je španjolski plesač Antonio Izquierdo Martinez prikazujući pad, lom i nastojanje da se učini stvarnim koristeći se rekvizitom štaka, ali i gestom. Upravo je gesta onaj izraz oko kojega Mehdi postavlja prostor tišine da bi, primjetivši je, ona dobila svoje značenje. Neki su znakovi možda latentno naivni, ali način na koji ih Mehdi koristi iscrpljujući ih bez pretenzija do kraja , ogoljujući ih oni tako postaju zaista znakoviti. Jato ptica sa štakama izvode Kate Marušić, Lucija Mikas i Neus Canalias.

Cijela je priča uronjena u prostor nadrealnog i iz tog se stanja svih mogućnosti geometrijom izvlače objektivne priče. Takav efekt vrlo zanimljive obrnute perspektive postignut je snimkama i projekcijama pa cijelu predstavu pratimo na frontalnom zidu ali iz ptičje perspektive. Taj je medij računalne simulacije upotpunjen i crtežom koji se projicira, kako na podu i zidu tako i na tijelima izvođača. Tako naslućena sadržajna nota biva i podcrtana, motivi prokrvljavanja i ukorjenjivanja umjetnosti kroz tijelo, prostor i vrijeme postaje plastično. Za ovaj dio on line crteža zaslužan je Felix Šoletić.

- Treći dio donosi na scenu samog koreografa koji istražujući tragove vlastite umjetnosti, padajući na kraju biva od nje i pregažen. Predstava dramaturški, budući neverbalna ali podcrtana poezijom
Mehdija, kao da buja svome kraju. Taj osjećaj bujanja i zrenja najviše je postignut glazbom za koju je u ovoj izvedbi odgovoran Arnaud Roliat , i glazba Phillipa Glassa.

Područje značenja ovako meditativno postavljene predstave je neiscrpno i tako njezin naslov Itd, itd postaje dio sadržaja. Samo jedan trenutak nastojanja umjetnika da se ostvari unutar granica i da ih napusti, a sve ostalo je ostalo u polju neodređenosti.

Staša Aras


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.