Ovo je inače druga knjiga sličnoga sadržaja ove godine o Bilosniću, a izišla u povodu 45. godišnjice stvaralaštva ovog najplodnijeg hrvatskog književnika

U izdanju zadarske Udruge «3000 godina Za dar» iz tiska je izišla knjiga uglednog hrvatskog književnog kritičara mlađe generacije Davora Šalata «U tigrovoj kući», a koja donosi oglede o poeziji Tomislava Marijana Bilosnića, kao i izbor pjesama iz prikazanih uspješnica ovog autora.

Šalat tako piše o pet Bilosnićevih zbirki «Tigar», »Odisejeve pjesme», «Molitve», «Kuća» i «Afrika», držeći iste vrhuncima suvremenog hrvatskog.

Ovo je inače druga knjiga sličnoga sadržaja ove godine o Bilosniću, a izišla u povodu 45. godišnjice stvaralaštva ovog najplodnijeg hrvatskog književnika. Početkom godine pojavila se knjiga dr.sc. Igora Šipića «Život na sudbini vulkana (Umjetnički portret Tomislava Marijana Bilosnića)» sličnoga sadržaja. U tome se kontekstu najavljuje i knjiga Fabijana Lovrića «Vitez od zlatnoga runa».

Davor Šalat u uvodnom tekstu knjige «U Tigrovoj kući» kazat će i slijedeće:

«Ova knjiga nudi uvid u, takoreći, petoricu Bilosnića ili jednoga Bilosnića, pjesnika koji se umnožio unutar sebe, a ipak ostao jedinstven. Čuvena sintagma Arthura Rimbauda - „Jer ja, to je netko drugi" - ovdje se iskušava na poseban način: koliko čovjek, umjetnik, može iz sebe generirati različitih iskustava, a da na ugrozi vlastitu subjektnost, da spomenuto „ja" ne postane tek prazni zajednički označitelj za bezbrojne „druge" koji mu se, već gotovo posve bez njega, podvlače pod pero?

Na takvo se iskušavanje mogu osmjeliti mnogi, no samo se najspremniji mogu uistinu nositi s njime. Nije čudo da je među njima i Tomislav Marijan Bilosnić čija je cijela dosadašnja životna i umjetnička djelatnost i bila neprestano umnožavanje vlastitosti, iskušavanje njegove gotovo beskrajne raznovrsnosti, ali i granica koje mu osiguravaju prepoznavanje.

To načelo prema kojem je živio mnoštvo raznorodnih osobnih, profesionalnih, umjetničkih, književnih, rekao bih i antropoloških, iskustava, Bilosnića je doista učinilo posve spremnim da u časnim godinama, nakon mnogih utakmica u nogama, može u punini ostvariti jedinstvo u različitosti, mnoštvenost u jedinstvu svojega poetskog glasa ili glasova.

Uistinu, svaka od pet Bilosnićevih zbirki pjesama kojima se bavimo u ovoj knjizi sačinjena je po zasebnom poetskom konceptu, svaka je od njih, dakle, od početka do kraja spravljena po mjeri jedinstvene poetičke zamisli i njezina utekstovljenja. Posve je tako jasna međusobna razlikovnost pjesnikovih zbirki Tigar, Odisejeve pjesme, Molitve, Kuća i Afrika - od antropološke šetnje cijelim svijetom i egzistencijalne simbolizacije u Tigru, preko poosobljenja i univerzalizacije poetskog govora o ljubavi i usudu u Odisejevim pjesmama i autentičnoga duhovno-religioznog pjesništva u Molitvama, sve do u bašlarovsku simboliku ukotvljene Kuće i maestralne vizije zabludjele sudbine čovječanstva, ocrtane u kozmologiji afričkoga crnog čovjeka, u Africi.

To su, doista, raznolika, pa i raznorodna, poetska iskustva u kojima Bilosnić nikad nije sam sa svojim pjesništvom, već piše i iz stoljeća i tisućljeća pjesničke tradicije, od raznovrsnih mitoloških predaja i biblijskoga simboličkog govora, od velikih pjesničkih osobnosti, i to od Homera do naših suvremenika.»