Ugledni The New York Times je u svojoj rubrici za umjetnost objavio veliki članak o hrvatskom kustoskom timu WHW, pod naslovom 'Hrvatske kustosice ostavljaju trag radeći zajedno', u kojem se obilno hvali rad WHW-a i opisuje 'duboko utjecajnim'

Za razliku od domaćih tiskanih dnevnika, ugledni The New York Times i dalje njeguje veliku i raznoliku rubriku kulture, a sustavno se prate događanja iz svijeta kazališta, likovne umjetnosti, plesa, književnosti, dizajna i - što je vrlo znakovito - video ig. Hrvatska i nešto iz nje se u Arts-dijelu New York Timesa rijetko kada može susresti, te je stoga još veći uspjeh kustoskog kolektiva WHW što je tema jednog velikog članka, objavljenog jučer.

U tekstu koji potpisuje Gianne Brownell opisuje se nastavak WHW-a ('What, How and for Whom'), njihov umjetnički razvoj i sve veći uspjesi, koji su WHW učinili svjetski relevantnim kustosima. WHW, navodi New York Times, sačinjavaju 'Sabina Sabolovic, Ana Devic, Ivet Curlin, Natasa Ilic i Dejan Krsic', očito ipak nespreman pozabaviti se dijakritičkim znakovima hrvatskog jezika. Ističe se da je Sabina Sabolović predložila da se citati u tekstu potpisuju s WHW, umjesto pojedinačnim imenom, 'jer preferiraju odgovarati kao jedan ujedninjen kolektivni identitet'.

Posebice se ističe baš ta suradnja i skupni rad, 'te jednakost unutar kustoske skupine', što je 'kamen temeljac najpoznatijeg hrvatskog kustoskog kolektiva'. Kako objašnjava Zdenka Badovinac, direktorica ljubljanske Moderne galerije, WHW 'teže iskrenom kolektivizmu', koji je povezan s poviješću jugoslavenske umjetnosti, samo je tada bio nametnut od strane režima. Napominje se da WHW u Zagrebu vodi Galeriju Nova, te njihovi međunarodni uspjesi, poput osmišljavanja Istanbulskog bijenala 2009. godine.

Za WHW slijedi i vrlo aktivna jesen ove godine, s obzirom da u Nizozemskoj i Belgiji predstavljaju izložbu 'Koliko fašizma?', dok u Ljubljani slijedi izložba 'Dear Art', i to u tamošnjem Muzeju suvremene umjetnosti, a bavi se odnosom umjetnosti i suvremenog društva.

Njujorški kustos Nato Thompson za The New York Times objašnjava važnost WHW-a: 'Oni su duboko utjecajni iz nekoliko razloga. Svijet su upoznali s mnogo umjetnika i mislilaca za koje nitko prije nije znao. Ali i više toga, posjeduju snažnu radnu etiku, nivo predanosti poslu - i to s majušnim budžetom - te snagu volje, što im je omogućilo da značajno doprinesu intelektualnim vještinama i razgovorima koji se danas vode u svijetu.'

Članice kolektiva je povezao rad na prvoj izložbi, koju su postavili 1999. godine, i to kao refleksiju na prije 150 godina objavljen Komunistički manifest, a iz te izložbe je nastao i naziv WHW. Prvotni plan je bio obuhvatiti smao lokalne umjetnike, no to je eksplodiralo na nivo međunarodne izložbe s pedesetak umjetnika, objašnjava The New York Times.

WHW se ističe i po tome što su, primjerice, objavili cijeli budžet Istanbulskog bijenala, 'što je samo po sebi nevjerojatno', objasnio je njujorški umjetnik Trevor Paglen: 'Nisam nikada čuo da se netko tako uhvatio u koštac s pitanjima politike i društva, a ne da ih se gura pod tepih.' Thompson pak predviđa da će 'globalni utjecaj WHW-a nastaviti rasti', jer su 'revolucionarniji od ostalih kustosa', te 'razvijaju i predlažu ideje o tome što doista znači biti kustos, što nitko drugi ne radi na takav način'.