Treći program Hrvatskog radija je u svojem ciklusu tribina u Knjižnici Bogdan Ogrizović 27. prosinca došao do teme postjugoslavenske kulture, postavivši pitanje 'Koliko se razumijemo?'. Na njega su odgovarali Igor Mandić, Boris Postnikov, Dejan Ilić, Ivana Simić Bodrožć i Ivan Čolović, dok je raspravu moderirao Bojan Munjin.

Ne može se reći da ciklus tribina koje organizira Treći program Hrvatskog radija nije već imao razne velike i kompleksne teme na svojem rasporedu, koje bi onda sugovornici i moderator Bojan Munjin obradili manje ili više uspješno. Pričalo se dosad o, između ostaloga, značenju kulture, Mediteranu i feminizmu, no čini se da je tema sinoćnje tribine 'Postjugoslavenske kulture: koliko se razumijemo?' ipak bila tvrd orah za inače ne tako plahe govornike poput Ivana Čolovića, Borisa Postnikova, Dejana Ilića, Ivane Simić Bodrožić i Igora Mandića.

Naime, brzo se pokazalo da je teško fokusirati se na jasno definiranu postjugoslavensku kulturu, ali i kulture, koje je Mandić odgovarajuće nazvao 'fantomskim udom', upozorivši i da ih ne treba precjenjivati u javnosti, pa i one navodno kulturne, nastale nakon raspada SFRJ, jer one se 'sastoje od 500 istih ljudi'. Zato se i nije dao previše uvući u raspravu o tome ima li smisla prevoditi srpske filmove na hrvatski, odnosno Nušićevu 'Gospođu ministarku', kojom je moderator Munjin započeo diskusiju.

Ivana Simić Bodrožić i Boris Postnikov su se pak složili da vrijedi primijetiti kako nerazumijevanje mnogo više postoji među generacijama, a ne nacijama na Balkanu, a za potonjeg su rasprave o prevođenju 'bacanje prašine u oči', na što 'ne treba uopće pristati'. Nakon toga se pak prešlo na analiziranje slavne priče Ive Andrića 'Pismo iz 1920.', čija su različita tumačenja ponudili Mandić i Ivan Čolović, ali se i pokazalo da za razgovor na temu postjugoslavenske kulture trebaju i gosti koji nisu samo iz Beograda odnosno Zagreba, jednako kao kad se dodirnulo recentnih prosvjeda u Sloveniji.

Relativno nefokusirana rasprava bila je ipak redovito osvježena one-linerima Igora Mandića, koji je čak zaradio i 'žuti karton' od Munjina zbog svojih stalnih upadica, od kojih svakako vrijedi citirati sljedeću: 'Bratoubilački rat nastaje zbog ljubavi, a ne mržnje.' Na tribini o postjugoslavenskoj kulturi se pokazalo da se sugovornici baš i ne razumiju do kraja, zahvaljujući svojim različitim kulturnim i generacijskim pozicijama, što je i nehotični odgovor na glavno pitanje iz naslova.