Karavidini portreti odraz su životnosti običnog trenutka i nerežirane situacije. Snimke su to prijateljstva i vječnih uspomena

Sinoć je u 1. dvorani Galerije umjetnina održano otvorenje izložbe  fotografija Željka Karavide pod nazivom "Portreti". Izložba je dio bogatog programa osme po redu Noći muzeja koji se u istom tonu nastavlja več danas, i to izložbom slika Tomislava Čerine s početkom  u 19 sati u Gradskoj loži.

Dugogodišnji zadarski fotograf Željko Karavida može se pohvaliti činjenicom da je imao čast biti sudionikom najživljeg razdoblja zadarske suvremene fotografske scene, tzv. „zlatnog doba" foto žurnalizma, koji je Zadar kao grad fotografije, afirmirao i na nacionalnoj razini.

Na slikama se mogu vidjeti Eduard Duka, Abdulah Seferović, Nikola Lukačević, Ante Ivković, Renato Švorinić, Krešimir Ćosić, Ante Uglešić, Zvonko Kucelin, Mladen Radolović Mrlja,... i mnogi drugi znameniti Zadrani i Zadranke

Sve je počelo prije digitalizacije, interneta i kompjuterske obrade još u školskim klupama te profesionalno davnih 80-ih godina, u vrijeme tamnih komora i velikog fizičkog napora da se fotografija uopće i  razvije. Surađujući prije 90-ih u skoro svim domaćim novinama, s godinama se profilirao kao istinski fotoreporter.

Domovinski rat pretvorio ga je u ratnog reportera, dok mu je dugogodišnja vezanost za kazališni život odredila svojevrsnu specijalizaciju za život na daskama, kao i za mnoge kulturne prigode na raznoraznim zadarskim „pozornicama". Pritom je Karavida iskazivao onu vrstu samozatajnosti po kojoj je najvažnije bilo popratiti događaj, snimiti njegove sudionike, a tek onda razmišljati o estetičkim pitanjima i mogućim umjetničkim rezultatima.

Zato njegova fotografija pokazuje ponajprije privrženost motivu, želju za svjedočanstvom i potrebu da se ne propusti trenutak. Nakon toga, kao posljedicu Karavidinog dobrog oka i kadra, možemo svjedočiti i onome što nadrasta trenutak i bilježi ga za vječnost.

"Portreti" - retrospektiva zadarskih lica i situacija koje čine "duh grada"

Portreti kojima se Željko predstavlja na ovoj izložbi imaju sve odlike i drugih motiva, tj. i oni su nastali iz istih pobuda - da se bez velikih pretenzija zabilježe lica i situacije koje čine duh mjesta. Pritom je vidljivo da fotograf pušta na volju da se portretirani sami izraze, da poziraju ako to žele ili da nehajno gledaju u stranu, ne mareći za fotografovu prisutnost. No opet, to čine neusiljeno - kao da ih snima dobar prijatelj, a ne profesionalni fotograf. Zato ovi portreti imaju životnost običnog trenutka i nerežirane situacije. Karavida potom ne mari za odabir Zadrana po važnosti, tj. društvenom značenju - svi tu zato što imaju nešto za podijeliti s njim!

Snimke su to prijateljstva i osobnog odnosa fotografa i portretiranog. Baš zbog te dnevne jednostavnosti, portreti Željka Karavide svjedoče o ljudima kakvi doista jesu, predstavljajući nam se u svom „najboljem izdanju", ogoljeni u svojoj jednostavnosti bezvremenskih uspomena na jedno "zlatno doba"...

"Izložba je nastajala 33 godine, s time da je među fotografijama i slika moga djeda kada sam polazio 7 razred osnovne škole. Sve u svemu, vrlo sam rano počeo raditi na ovoj izložbi. Mi smo tada, za razliku od današnjih škola, u tzv. razvijenom tehnološkom dobu, u 5. razredu osnovne škole imali pedmet "Tehnički odgoj" unutar kojeg sam mogao odabrati jedan mjer - ja sam odabrao fotografiju", kazao nam je Željko Karavida. "Već tada sam naučio razvijati slike."

"Izložba "Portreti" nastala je više iz praktičnih razloga. Mislio sam napraviti jednu retrospektivu, međutim to je brojka od oko 200 fotografija, i bilo mi je teško 40 godina ispričati kroz samo 50 fotografija. Onda smo odlučili napraviti baš ovu temu, jer portret je najzahtjevnija kategorija u fotografiji. Bila je ovo idealna prilika da  svoje zanatsko umijeće pokažem kroz portret", kaže autor.

Željko Karavida ne razmišlja o monografiji, već željno iščekuje da se ovaj, nažalost nedovoljno iskorišten, galerijski prostor u Medulićevoj ulici (a za njega jedini krasan prostor u Zadru), obnovi kako bi u njemu izložio svoju životnu fotografsku retrospektivu. No, i ova izložba košta, kaže Karavida, tako da se, osim prostoru, nada i pomoći od strane sponzora bez kojih niti ova izložba ne bi bila moguća.

Iz predgovora Nevene Štokić/Karla Šorić