U Crkvi sv. Donata otvorena je izložba Duhovi sa zadarskog Foruma Tomislava Marijana Bilosnića

U četvrtak 23. svibnja 2013. godine, s početkom u 20,00 sati u Crkvi sv. Donata u Zadru, pred mnogobrojnim gledateljstvom, mahom studentskom publikom, otvorena je izložbu Tomislava Marijana Bilosnića Duhovi sa zadarskog Foruma.

Ova intrigantna izložba po nazivu i likovnoj realizaciji za koju dr. sc. Ive Šimat Banov, izvanredni profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, kaže kako u njoj nema "ništa bez strasti" upriličena je u povodu Međunarodnog dana muzeja.

U ime organizatora Arheološkog muzeja u Zadru izložbu je otvorio dr. sc. Smiljan Gluščević, ravnatelj Muzeja, koji je posebice naglasio dugogodišnju Bilosnićevu suradnju s Arheološkim muzejom Zadar i to na više različitih planova. Bilosnić je ne samo pratio mnoga arheološka iskapanja na prostoru Stare Liburnije čemu sada posvećuje izložbu, već je o tom prostoru, danas poznatom kao Ravni kotari i Bukovica napisao i tisuće stranica u svojim povijesnim knjigama.

Govoreći o izloženim radovima dr. sc. Igor Šipić, književnik i kritičar iz Splita, već je u uvodnoj rečenici naglasio kako je "Bilosnić sam za sebe energija", nastavljajući: „Dirljivo je rječariti zelenom, gledati kako se razmazuje u „obnovu zemlje", kako crveno odlazi u grotesku liburnske ljubavi, vječnih ljubavnika u odlasku u „ribe, ptice, ljude, pa kraljeve". Nedostajuće je gledati kako se krv miješa sa zemljom prerastajući u crnog bika - crvenu silu krvi, koja će se tamo negdje spojiti, u vanvremenskom aspektu, spojiti u „mudru ženu, ljubavnicu i sveticu, njezino zlato, mirise, proročku ulogu" - stup nekonvencionalnosti Bilosnićeva stvaralaštva, riječi što ih čuvaju „zmije i sunce", riječi sa svojim „malim crvenim očima koje postaju zašiljene bradavice na dojkama", lice žene kristalne gogije, lice visinske, šumeće stranputi, koje nas gleda iz jezgre života na putu u iščekivani kaos mira. Jer, „u naravi umjetnosti je narav majke, ta nemoć i prepuštenost vječnosti od koje veće sile nema". „Zato što je plodnost jedna i vječna", cipusni idol svemira".

Izložba Duhovi sa zadarskog Foruma sastoji se od trideset i tri slike većeg formata (120 x 80 cm) rađene u tehnici ulja, a na temu ilirsko-liburnske mitologije.

Riječ je o likovima božanstava i heroja, o mitološkim bićima prapovijesnog liburnskog prostora, inače malo poznatim, a koje Bilosnić na svoj način iznova oživljava, smještajući ih u njihov stvaran duhovan prostor, vraćajući ih na temelje njihovih davno razrušenih i zabravljenih svetišta.

Naime, kako dr. sc. Sanja Knežević piše u jednom od više kataloga izložbe, Bilosnićevi Duhovi sa zadarskog Foruma stvaraju „novu zavičajnu mitologiju sakrivenu u davnim praliburnskim genetskim ostacima, Bilosnić je ostvario intimne uzorke novih arhetipova, simbola, snoviđenih prikaza. Stoga bi se poetika njegova umjetničkog stvaralaštva doista dala sažeti u posljednjim rečenicama Ive Šimata Banova kojima zaključuje zapažanje o Bilosnićevim Duhovima... „I u ovome kao i u svemu, mlakost je za Bilosnića bila i ostala najvećom ljudskom slabošću".

I konačno, glasoviti hrvatski ilirolog, akademik Aleksandar Stipčević, za ovu je Bilosnićevu temu kazao: „Mašta Tomislava Marijana Bilosnića čvrsto je povezana s ostacima starih civilizacija na prostoru Ravnih kotara. Bezbroj je puta sam sebe poistovjećivao sa stanovnicima liburnskih gradova, s uljuđenim građanima rimskih kolonija i municipija, te kao tekstopisac i pjesnik nije moga odoljeti da u svojoj duši ne skupi sve krhotine daleke prošlosti znajući da ustvari piše i o sadašnjosti".

Po izložbi Duhovi sa zadarskog Foruma u Crkvi sv. Donata publika je mogla uživati u iznimno nadahnutom pjesničkom recitalu glumca i književnika Enesa Kiševića, koji je u duhu prostora i teme, gotovo pola svoga pjesničkog kazivanja posvetio stihovima Homera i Vergilija. Kišević je ovu prigodu iskoristio i za isticanje svoje ideje kako smišlja plan da se Vergilijeva Eneida izvede na plovećem brodu istodobno na više jezika svijeta.