Hrvatska je od jučer službeno članica EU, a domaći i strani mediji pišu u ovom važnom događaju za građane Hrvatske. Međutim, zanimljivo je vidjeti i što stranci misle o novoj državi članici, a svakako vrijedi doznati i što misle o Hrvatima

Jelena Prtorić za portal francetvinfo napisala je članak pod naslovom "Pitanja koja se ne usudimo pitati Hrvate", a u tekstu se osvrnula na pitanja koja su joj postavili prijatelji iz Francuske. Kako sama kaže, neka su je nasmijala, neka iznenadila, a neka otjerala u očaj.

"More, rat i nogomet. Za većinu Francuza, Hrvatska se svodi na ove tri stvari.

More, zato što svatko od nas zna nekog tko je bio negdje u Hrvatskoj. Rat, zato što žele znati sve o sukobu koji se u Hrvatskoj dogodio devedesetih. A trio "Boban, Šuker, Jarni" je neizbježan, prvenstveno zbog pobjede nad Hrvatskom koja je Francuskoj osigurala finale u na Svjetskom prvenstvu 1998.

Godinu u pol dana živim u Francuskoj i morala sam odgovoriti na mnoga pitanja vezana za moju zemlju. Neka su me nasmijala, neka iznenadila, a druga otjerala u očaj. Ovo su samo neka od njih.

"Dolaziš iz Hrvatske? I ja uskoro putujem u Ukrajinu!"

Hrvatska je mala točka na karti, s populacijom od 4,3 milijuna stanovnika i stoga je još važnije definirati taj dio Europe. Dok u Francuskoj, "istočno" podrazumijeva sve desno od Njemačke, u Hrvatskoj "istočno" podrazumijeva Rusiju. Hrvati govore da su dio Južne Europe (oni koji žive na obali), Srednje Europe (definicija Vlade koja nas smješta "u srce Europe) ili Balkana (kada želimo istaknuti našu egzotičnost).

"Hrvatska je dio Sovjetskog saveza?"

Hrvatska nikada nije bila dijelom SSSR-a. Ipak, 46 godina, od 1945. do 1991. bila je jedna od šest republika Jugoslavije. Isprva je država pratila sovjetski model, ali Josip Broz Tito brzo je izabrao neovisnost, sudjelujući u stvaranju Pokreta nesvrstanih.

Još i danas mnogi se prisjećaju komunističke represije, ali i nestašice goriva i ostalih potrepština. "Jugonostalgičari" pak žale za vremenima kada je studiranje bilo besplatno, tvrtke su plaćale odlazak na odmore, država podupirala stanogradnju, a nezaposlenosti gotovo nije ni bilo.

"Imaš li prijatelja Srbina?"

1991. doznali smo da Jugoslavija više ne postoji. Slovenija i Hrvatska proglasile su nezavisnost. Slobodan Milošević na to je odcjepljenje odgovorio slanjem vojske. U Sloveniji je sukob trajao dva dana, a u Hrvatskoj preko četiri godine s preko 20 tisuća žrtava.

Kada sam doznala da Jugoslavija više ne postoji, imala sam pet godina. Iz ratnih se vremena sjećam nestašice hrane, domoljubnih pjesama s TV-a i radija i predmeta iz osnovne škole u kojima su nas podučavali kako prepoznati mine. Imala sam sreću jer živjela sam u dijelu zemlje koji nije bio pogođen ratom.

Danas imam prijatelja koji su Srbi. Naravno. Štoviše, većina mladih Hrvata i Srba uspješno je pobijedila antagonizam koji je nastao za vrijeme rata. Srpsko-hrvatska prijateljstva nisu neuobičajena, miješani parovi također, a Srbi ljetuju u Hrvatskoj. Kada se sretnu u inozemstvu najčešće koriste termin "mi" i "naš jezik".

No, rat se ne zaboravlja lako. Svaka odluka suda u Haagu ponovno na površinu izvlači povijest. Svaki članak o ratu izaziva zle komentare nacionalista s obje strane. Stoga, nisu svi prijatelji.

"Govoriš rumunjski, zar ne?"

Ne. U Hrvatskoj govorimo hrvatskim jezikom iako ga mnogi u Europi znaju kao "srpsko-hrvatski". Kada naučite hrvatski, naučili ste još tri jezika. Iako postoje razlike između hrvatskog, srpskog, crnogorskog i bosanskog, svi se lako sporazumijevamo.

No, Hrvati ne govore nužno rumunjski, ruski, poljski, češki i slovački.

"Pr... Prt... Kako se izgovara tvoje prezime?"

Moje prezime plaši moje prijatelje, profesore i kolege. Mislim da se boje trenutka kada će morati izgovoriti "PRT" bez oslanjanja na samoglasnike.

Moj im se jezik čini teškim. Prijatelj mi je rekao da kada me sluša kako pričam ima osjećaj da se ljutim ili da pokušavam prodati oružje.

"Jedete li sirove krumpire?"

Zašto bismo ih jeli? Osoba koja mi je postavila ovo pitanje bila je uvjerena da se na istoku krumpiri jedu sirovi. U Hrvatskoj se jede slično kao i u Italiji, posebice na obali, dok se u unutrašnjosti jede mnogo mesa. Košara svakog hrvatskog iseljenika mora imati Vegetu (kemijski proizveden, ali ukusan začin), Cedevitu (podjednako neobično, ali ukusno piće) i Bajaderu (čokolada).

"Pijete li puno alkohola u Hrvatskoj?"

Istina je da u Hrvatskoj ljudi piju više nego u Francuskoj. Mladi ljudi rijetko se druže u restoranima, a puno češće u kafićima uz nekoliko piva. U zemlji se pije i rakija. Pije se kao aperitiv na vjenčanjima i rođendanima, a o njoj čak pišemo i pjesme. Mnogi vjeruju da je rakija čarobni lijek. Boli te trbuh? Popij rakiju. Ozlijedio si se? Polij malo rakije da dezinficiraš ranu.

"Hoćete li izvršiti invaziju na naše tržište rada?"

Ovo mi pitanje nitko nije postavio, ali u nekim komentarima koje sam pročitala na internetu, zaključila sam da mnogi strahuju od invazije radnika iz Hrvatske. Vjeruju da će radnici iz istočne Europe oteti poslove zapadnjacima.

Hrvatska je dosta skupa zemlja, a ljudi ne zarađuju mnogo. Minimalna plaća je 376 eura, a prosječna 733 eura. Stoga, istina je, mnogi Hrvati razmišljaju o tome da potraže posao izvan granica svoje zemlje. Francuska još nije odlučila hoće li ograničiti ulaz Hrvatima na svoje tržište rada.

Ipak, Francuzi se ne bi trebali osjećati ugroženima. Omiljena destinacija Hrvata su Njemačka, Austrija i skandinavske zemlje. Isto tako, većina mojih sunarodnjaka ima realistična očekivanja. Mnogima je žao da smo uopće ušli u Uniju u kojoj nije sjajno. Ne traže novi Eldorado na Starom kontinentu, a želja je mnogih da odu u Kanadu.