U ekskluzivnom razgovoru za tportal.hr američki politolog Anthony Gierzynski, autor knjige 'Harry Potter and the Millenials' objašnjava zašto je odlučio istraživati utjecaj serijala J. K. Rowling na njegove čitatelje/ice te zbog čega su obožavatelji slavnog čarobnjaka tolerantniji i otvoreniji ljudi od svojih vršnjaka

Hoće li nas čitanje serijala o avanturama Harryja Pottera učiniti boljim ljudima?

Sudeći po knjizi 'Harry Potter and the Millenials' odgovor je 'da', s obzirom nato da je studija koju je na 1.100 studenata američkih sveučilišta proveo politolog Anthony Gierzynski pokazala kako su mladi odrasli u Pottera naučili iz tih sedam knjiga neke važne životne, društvene i političke lekcije. 'Harry Potter and the Millenials' izašla je u nakladi Johns Hopkins University, te se ispostavlja kao jedna od rijetkih suvremenih studija koja se bavi utjecajem književnosti na mladi um koji se formira, što se u vrijeme interneta, Facebooka i sličnih pojava čini kao donekle anakron koncept.

No Harry Potter književni je lik uz koji je odrasla današnja generacija mladih, tzv. Millenials (u koje se ubrajaju oni rođeni između 1982. i 2002.), a desetine milijuna prodanih primjeraka, pa onda i serija hit-filmova te, u konačnici, i brojni klubovi obožavatelja i kostimiranje u likove iz serijala J. K. Rowling svjedoče o tome da je mladi čarobnjak itekako ostavio traga u dušama svojih čitatelja. Gierzynski ističe da je svoje istraživanje namjerno proveo na raznolikim sveučilištima, među generacijom koja se na studij upisala između 2009. i 2011. - University of Vermont, University of Mississippi, Mississippi State University, Adirondack Community College, California Polytechnic State University, Iowa State i Pacific Lutheran University. Ukratko, tu su i tehnički i humanistički fakulteti, kao i oni iz republikanski odnosno demokratski usmjerenih saveznih država, pa se mladi koje je Gierzynski ispitao mogu smatrati reprezentativnim presjekom.

Gierzynski je i sam obožavatelj Harryja Pottera, priznaje: 'Definitivno me se može svrstati među fanove, ali treba naglasiti da sam knjige čitao kao mnogo starija osoba u odnosu na pripadnike milenijske generacije, pa se utjecaj knjiga više vidi u tome koje sam polje istraživanja odabrao, a manje na moj svjetonazor. Primjerice, moji politički stavovi su se formirali pod utjecajem 'Gospodara prstenova', koji sam čitao sigurno pedesetak puta dosad, pa gledajući 'Ratove zvijezda' i 'Zvjezdane staze', komičnu seriju 'Saturday Night Live' i, naravno, 'Monty Phyton'. To su popkulturni izvori moje želje da sudjelujem u politici, moje otvorenosti za raznolikost, političku toleranciju i jednu dozu nepoštivanja autoriteta.'

Scena iz posljednjeg filma o Harryju Potteru Čini se kako su sve to pripadnici milenijske generacije naučili čitajući Harryja Pottera, objašnjava Gierzynski: 'U prvom poglavlju svoje knjige ističem koje su političke lekcije usvojili obožavatelji Pottera: prihvaćanje različitosti, politička tolerancija, gnušanje prema autoritarnosti, izbjegavanje nasilja, skepsa prema autoritetima, izostanak cinizma i važnost osobnog uključivanja u borbu protiv nepravde.' Za one koji su čitali romane o Harryju Potteru sve to zapravo i nije veliko iznenađenje, s obzirom na to da se u njima kritizira bešćutna birokracija i karijerizam (dovoljno je sjetiti se banalnosti zla Dolores Umbridge), osuđuje destruktivnost i želja za moći (Voldemort), a jedan je od ključnih pozitivnih likova iz čarobnog svijeta J. K. Rowling gay - stari profesor Albus Dumbledore, koji je predstavljen kao očinska figura siročetu Harryju (koji se zbog toga ne pretvara u homoseksualca, naravno).

Politolog Gierzynski, inače profesor na University of Vermont, napominje da su ključan utjecaj na mlade umove izvršile baš knjige, a filmovi 'u osnovi poslužili kako bi se ponovile lekcije iz romana'. Zanimljivo je i da se stavovi obožavatelja Harryja Pottera prilično razlikuju od onih koji nisu čitali romane dok su odrastali: 'To se napose vidi kad je riječ o političkim lekcijama koje se pojavljuju u knjigama.' Primjerice, obje se skupine pitalo što misle o društvenim skupinama poput muslimana, ilegalnih imigranata i homoseksualaca te se pokazalo kako obožavatelji Harryja Pottera imaju znatno veći stupanj prihvaćanja različitosti u odnosu na one koji romane nisu čitali, kao i da su gajili pozitivnije emocije prema onima koji su u društvo često stigmatizirani.

Za Anthonyja Gierzynskog je fenomen Harryja Pottera kao takvog 'još uvijek neobjašnjiv', ali ga je popularnost serijala 'potaknula da dublje istraži njegove utjecaje', između ostaloga i zbog toga što su mu, kako kaže, studenti često spominjali Pottera i primjere iz knjiga. Ovaj politolog rezultate svojeg istraživanja smatra 'iznenađujućima', ali na vrlo pozitivan način. S druge strane, Gierzynski znanstveno skrupulozno ističe da direktna veza između čitanja Harryja Pottera i višeg stupnja tolerancije nije direktna, jer su na mlade utjecale i druge stvari: 'Ne možemo biti apsolutno sigurni, ali ako upotrijebimo sofisticiranu statističku analizu, vidjet ćemo da ona isključuje očita alternativna objašnjenja. Također, uvjerljivi su i iskazi samih obožavatelja, što trebamo razumjeti u kontekstu prihvaćenih teorija o utjecaju medija i okoline na formiranje svjetonazora. No za mene je ključni dokaz različitost stavova o istim temama između onih koji su Pottera čitali i koji nisu.'

Gierzynski ne odustaje sa svojim istraživanjima o Harryju Potteru te upravo radi na članku u kojem se analizira kako su negativci iz knjiga J. K. Rowling utjecali na političke stavove čitatelja te napominje kako će tu najzanimljiviji za analizu biti profesor Snape, 'za kojeg se tek na samom kraju ispostavi da nije zlikovac'. A što se tiče pitanja s početka teksta - čini li čitanje Harryja Pottera ljude boljima - politolog Anthony Gierzynski kratko odgovara: 'Ostavit ću čitateljima moje knjige da sami donesu zaključak.'