Književnica Ann Morgan odvažila se za zanimljiv projekt. Odlučila je pročitati po jednu knjigu iz svake zemlje na svijetu tijekom samo jedne godine

'Donedavno sam se smatrala prilično kozmopolitskom osobom, ali moje knjiške police pričale su drugačiju priču', kazala je Ann Morgan objasnivši ideju za projekt.

 

Iako su joj od hrvatskih pisaca preporučali djela Miroslava Krleže, Dubravke Ugrešić i Slavenke Drakulić, Morgan se u konačnici odlučila za roman 'Naš čovjek na terenu' Roberta Perišića, na nagovor prijateljice. Roman joj se, kako piše na svom blogu, svidio te bi voljela čitati još Perišićevih knjiga.

 

 

Što se tiče pisaca regije, Morgan je od bosanskohercegovačkih pisaca čitala Sašu Stanišića i roman 'Kako vojnik popravlja gramofon', dok je od slovenskih autora odabrala Luku Novaka i knjigu 'Zlatni tuš ili što muškarci žele?' čiji ju je naslov neobično zabavio.

 

Na preporuku prijateljice od srpskih autora odabrala je Srđana Valjarevića i roman 'Jezero Como'. Morgan je roman opisala kao jednu od najzabavnijih, a ujedno i najdubljih knjiga koje je čitala u toj godini.

Osim nekoliko indijskih te jedne neobične australsko i južnoafričke knjige, na njenim policama nalazili su se samo britanski i američki naslovi, kazala je.

Zaključivši da gotovo nikada ne čita prevedena djela već samo knjige engleskog govornog područja, Morgan je odlučila da je vrijeme za promjenu.

Početkom 2012. samu sebe je izazvala te se upustila u literarnu pustolovinu. Njen cilj je bio pročitati po jednu knjigu iz svake zemlje svijeta, odnosno zemalja članica UN-a kojima je dodala još nekoliko zemalja. Rezultat je bio 196 zemalja.

Kako se pobojala da na policama knjižnice u koju je učlanjena neće pronaći djela iz svih država svijeta, za pomoć je odlučila zamoliti čitatelje iz raznih krajeva svijeta na blogu A Year of Reading the World.

Odaziv je bio nevjerojatan, istakla je Morgan, kazavši da su joj se javljali ljudi iz svih dijelova svijeta.

Neki su nudili konkretne, reprezentativne naslove iz svojih zemalja, dok su drugi nudili pomoć u istraživanju i prijevodu.

Ipak, ni uz pomoć brojnih bibliofila, nije bilo suviše jednostavno pronaći naslove prevedene na engleski.

Najveći su problem, očekivano, bila djela pisaca manjih država, poput onih iz republike Sao Tome i Principe. Konkretni slučaj države Sao Tome i Principe zahtijevao je volontere iz Europe i SAD-a koji su preveli djelo tamošnje književnice Olinde Beja kako bi ga Morgan mogla pročitati.

Zanimljiv je i slučaj republike Maršalovi Otoci gdje su književnici vrlo rijetki te je lakše doći do osobe koja će vam jednostavno ispričati neku tradicionalnu priču.

Slično je i u afričkoj državi Niger gdje priče tradicionalno prenose lokalni naratori te ih prepričavaju uz glazbu.

Ipak, Morgan je u konačnici uspjela te, kako sama ističe, smatra da joj je to iskustvo promijenilo život. Osim što je stupila u kontakt s brojnim ljubiteljima knjiga iz svih krajeva svijeta, mnogo je naučila o zemljama čije je pisce čitala.