S intrigantnim podatkom vas uvodimo u zanimljivu priču o samom zadarskom Maraschinu, a to je da je bočica pronađena i na Titanicu

Kako smo već pisali, u četvrtak, 1. kolovoza, je u suradnji zadarskog Arsenala i hvalevrijedne udruge iz Zadra, „Starinar", održano otvorenje vrlo zanimljive izložbe „Starinar Zadru". No, osim izložbe, udruga nas je osvijestila o tome koliko malo znamo o našem gradu, o gradu kojim se dičimo, a toliko malo interesa pokazujemo prema njegovoj i vlastitoj povijesti.

Ali kako to na sreću svih nas uvijek biva, tako se i ovaj put okupila nekolicina vrijednih entuzijasta koja, pored svog posla, pronalazi vremena i ljubavi da se od zaborava otrgnu sve one riječi, predmeti, legende,..., koje su stoljećima pisale zadarsku povijest. Udruzi „Starinar" stoga svakako treba „skinuti kapu", podržati ih u njihovim nastojanjima i svakako posjetiti Arsenal i razgledati izložbu, uvjeriti se u ogroman trud koji je uložen u nju i u, općenito, prikupljanje svih tih predmeta do kojih su dolazili putem raznih aukcija na internetu. Kako nam je u razgovoru rekao predsjednik udruge zadarski „Starinar" Eduard Magazina: Polako vraćamo u Zadar sve ono što mu i pripada!

Ono što nas je posebno zaintrigiralo na izložbi je kolekcija najpoznatijeg i najstarijeg Zadranina - likera, nekada poznatog kao eliksira - Maraschina. Zašto nas je zaintrigirao upravo Maraschino pored svog ostalog povijesnog blaga? Pa osim već navedenog, na izložbi je izložena prava, pravcata „rapsodija" o njegovoj povijesti, i to sve iz privatne kolekcije Eduarda Magazina (i ponešto posuđenih izložaka za izložbu). Nije ni čudo što je Eduard prozvan enciklopedijom Maraschina. „Ako vas išta zanima o tom likeru, pitajte Edija", rekli su nam na izložbi. Tako smo i napravili....

Zbirka Maraschina Eduarda Magazina nije jedina u Zadru, ali posebna je u toliko što jedina ima toliki broj bočica i propagandnih etiketa,... ali saznajemo i da, što se tiče samih boca (keramičkih i staklenih), osim Eduarda, postoji jako velik broj ljudi koji to drže kod kuće u obliku ,mini kolekcija'.

Eduard je u cijelu tu priču krenuo iz znatiželje. „Ima jedan proizvođač koji se zvao Mate Magazin, a pošto se ja prezivam Magazin, valjda me to nekako potaknulo da počnem istraživati. Putem sam shvatio da je to zapravo jako interesantno i počeo sam još više istraživati, tražiti i kupovati,... i u konačnici - dobio sam jednu vrlo dragocjenu kolekciju, ne u smislu novčane vrijednosti, nego raritetne, kulturne i povijesne."
Sve što posjeduje u okviru zadarskog Maraschina, prikupljeno je internetskom kupovinom, rijetko da je nešto iz nekih privatnih zbirki građana ili slično, kaže Eduard. „Mi vam to sve lijepo polako vraćamo u Zadar. Vraćamo Maraschino kući."

To su sati i sati provedeni na internetu, na tzv. aukcijskim stranicama koje prodaju između ostalog i Maraschino bočice. Cijena jedne bočice varira od 5 do 30 eura. Naravno, ovisi o raritetu, materijalu,... Bočice Driolija, kaže Eduard, jako puno kupuju Englezi zato što su očito upoznati s legendom o kralju Georgeu koji je skrenuo svoju ratnu flotu s rute jer je ponestalo Maraschina na dvoru. Također i Napoleon, Casanova, ruski dvor, belgijski dvor,..., samo su neke od osoba i dijelova svijeta gdje se pio. Ono što je izuzetno vrijedno za naglasiti jest da se Maraschino isključivo pio na dvoru, među gospodom jer je bio jako, jako skup!

Kolekcija Eduarda Magazina trenutno broji oko 120 malih bočica, iz doba 30-ih godina, sve su pune i začepljene, keramičkih (zajedno s kolekcijom Ivice Ćurkovića iz udruge Starinar) broji oko 70-tak, a staklenih ima stvarno puno i nije nam znao reći broj napamet. Etiketa ima negdje oko 300-tinjak. Uza sve to, ima i nešto razglednica koje su s motivima Maraschina od Luxarda i Driolija.

„Ova je izložba organizirana jer mi ne želimo to škrto držati kod sebe doma. Želimo to podijeliti s građanima jer vjerujemo da će mnoge zanimati prošetati poviješću svog grada i želimo da nas posjete u što većem broju jer tek će tada ovi predmeti dobiti na značenju, a i ljudi će se obogatiti mnogim pričama koje nisu znali... Samo ću vam reći da je Arsenal premali da bi se sve izložilo sve ono što naši članovi posjeduju od kolekcija. Za primjer, samo naš kolekcionar značaka ima 12 tisuća komada, a gdje je sve ostalo...", priča nam Eduard.

Nažalost, nakon izložbe u Arsenalu, izložba se ponovno vraća u domove kolekcionara, dok se ne pokaže interes od strane grada, županije, institucija ... da se ta izložba ponovno negdje izloži. „Bilo bi lijepo da se ova izložba iznova postavi u zimskom dobu jer su sada svi većinom na godišnjima pa dosta ljudi neće imati priliku ovo vidjeti."

S intrigantnim podatkom vas uvodimo u zanimljivu priču o samom zadarskom Maraschinu, a to je da je bočica pronađena i na Titanicu, i trenutno je pohranjena u muzeju gdje se čuvaju i preostale stvari pronađene istoj lokaciji. Postoji i podatak kako je 1907. godine iz Zadra izvezeno čak 500 tisuća boca Maraschina, ne računajući ostale likere. „Nismo niti svjesni koliko je Maraschino bio popularan, a danas je nažalost zaboravljen. Pokušalo se nešto pokrenuti, međutim, mišljenja sam da je sve to krenulo u krivom smjeru. Mislim da govorim u ime većine kada kažem da Maraschino zaslužuje puno više poštovanja, pažnje i promocije nego, primjerice, jedna Cosmopolitan votka", zaključuje naš sugovornik Eduard Magazin.

Tajna aromatičnog biljnog likera, autohtonog proizvoda redovničkih ljekarnika

Priča o Maraschinu u Zadru počinje sasvim polagano i spontano u tišini dominikanskog samostana krajem 15. stoljeća. Tu su redovnici obavijeni velom tajni, molitvama i mirisom svijeća proučavali ljekovito bilje i iz njega izvlačili najpoželjnije i najbolje sastojke. Tako je moć ljekovitih trava iznjedrila tekućinu koja se u analima grada Zadra početkom 16. stoljeća spominje kao rosolj ili ros solis. Taj aromatični biljni liker, autohtoni proizvod redovničkih ljekarnika što je prvi put izrađen u zadarskom dominikanskom samostanu, odmah je pokazao svoju kvalitetu i raznolik okus, te ukazao na put ka proizvodnji likera iz vitalne voćke niskog rasta, Prunus cerasus marasca - višnja maraska.

Sjajni dani za zadarski maraschino počinju 1768. godine kada u Zadar iz Istre dolazi mladi naučnik Francesco Drioli te s početnim kapitalom osniva skromnu tvornicu likera. Njegova tehnologija i tajna izrade ubrzo rađaju piće vrhunske kvalitete i izdašne arome koje osvaja tržišta, ne samo Venecije, već i Zapadne Europe. Maraschino ubrzo dolazi na sve veće i poznatije europske dvorove i salone društvene elite, tako da je već u 19. stoljeću neizostavni sastojak na stolovima od Londona do Moskve.

U samom Zadru tada počinje velika utakmica u proizvodnji likera što je u konkurentskoj borbi ostavila samo dva ljuta takmaca. To su Drioli i Luxardo, a obojici je udarni proizvod bio Maraschino. Taj liker je kroz brojne gradske kavane prodirao u građansko tkivo mjesta i udario gradu s ruba Austrijskog Carstva, neizostavni pečat urbane metropole i građanske mediteranske civilizacije.

A opčinjenost tim pićem se tada proširila daleko na zapad, sve do Amerike. Svoju priču o nezamislivosti dnevnih rituala bez tog pića potvrdio je i engleski kralj George IV. kad su mu ponestale zalihe maraschina na dvoru, naredio je novu pošiljku iz Zadra!
Maraschino je osvojio i jednog od najvećih osvajača 19. stoljeća - Napoleona - koji nije mogao zamisliti svoje duge i veličanstvene pobjedničke gozbe bez ovog likera. No ni u 20. stoljeću maraschino nije nikoga ostavio ravnodušnim. Da je i tada bio rado viđen gost na zabavama elite svjedoče i nalazi sanduka tog likera na potopljenom Titanicu!

Nadaleko je poznata izjava što je jednom prigodom rekao kultni filmski redatelj i slavni režiser Alfred Hitchcock tijekom posjete Zadru u svibnju 1964. godine. Promatrajući zalazak sunca i ispijajući čašicu maraschina s prozora sobe 204 tadašnjeg hotela Zagreb, napisao je sljedeće: „Zalazak sunca u Zadru najljepši je na svijetu, neusporedivo je ljepši od onog u Key Westu na Floridi".

Iako se zna da se Maraschino radi iz jedne od 30-tak podvarijanti aromatičnog likera rosolje, proizvedenog iz ploda višnje, tajna njegove recepture s ljubomorom se čuva među proizvođačima od nastanka pa sve do danas. A Maraschino je danas, kao i prije 500 godina, kroz kakvoću, kvalitetu i raznobojnost, ostavio neizbrisivi trag ne samo na zadarskoj proizvodnji likera, već i na urbanoj svijesti i gradskoj povijesti uopće.

Izbor sakupljača i kolekcionara „zadarskog Maraschina" Eduarda Magazina na ovoj izložbi su stare boce većih i manjih dimenzija u kojima se Maraschino proizvodio i degustirao. Ovi primjerci zorno prikazuju razvitak zadarske kulture i tradicije povezane s agronomijom i izradom likera kroz stoljetni autohtoni dalmatinski proizvod - liker Maraschino!

Stoga nemojte propustiti ovu hvalevrijednu izložbu nastalu velikom ljubavlju, voljom i želju zadarskih entuzijasta iz udruge "Starinar" iz Zadra zahvaljujući kojima je ovo kulturno i povijesno blago Zadra, i cijele Hrvatske, još uvijek među nama, podsjećajući stare i podučavajući mlade kako je bilo, kako je danas, i kako, nažalost, više nikada neće biti....

Izložba je otvorena do utorka, 27. kolovoza!