Pula, Motovun, Zagreb - gradovi su koji na temelju filmskih festivala privlače publiku iz cijelog svijeta. Nažalost, mnogi gradovi u Hrvatskoj nemaju ni kino dvoranu. Istražili smo gdje je zapelo - jesu li krivci za to lokalne zajednice ili jednostavno nezainteresiranost publike za sedmu umjetnost.

Mnogi Zagrepčani pamte priču od prije nekoliko godina kada je grupa mladih zaljubljenika u film pokrenula borbu za spas najstarijeg zagrebačkog kina - Europe, ali i ostalih kino dvorana po Hrvatskoj, kojima je prijetilo zatvaranje pa čak i rušenje. Hrvoje Laurenta i ekipa toj ideji rekli su ne.

"Neki gradovi su prepoznali važnost i značaj te akcije, neki nažalost nisu, neki su mogli otkupiti kina i dati ih u filmske svrhe kao što je to napravio Grad Zagreb s Kinom Europa, a u nekim lokalnim zajednicama jednostavno ne možete ni očekivati da će lokalne zajednice koje su na nikakvim budžetima i koje zapravo samo žive od socijalne humanitarne pomoći Vlade i nekakvih međunarodnih fondova imati dodatnih sredstava za ulaganje u kino dvorane ", rekao nam je Laurenta.

Da nije bilo akcije 'Daj mi kino' ne bi se pokrenula ni priča s digitalizacijom kino dvorana, kaže Laurenta. Naime, Hrvatski audiovizualni centar nedavno je donirao digitalnu opremu za 29 kino dvorana u Hrvatskoj. Među njima je i Dom kulture Kristalna kocka vedrine iz Siska, što su tamošnji stanovnici dočekali s oduševljenjem.

"Prije su kina bila puna. Ja sam u Osnovnoj školi stalno išla. Sad već godinama ne. Možda se nešto po tom pitanju promijeni. Mislim da je to dobra ideja, pogotovo što imam djecu tinejdžerske dobi kojoj će to biti interesantno i pozdravljam to. Odlično, super, sad možda i krenem opet u kino. Super će to biti", ističu stanovnici.

HAVC ovom akcijom želi osnažiti nezavisne kinoprikazivače, povećati gledanost europskih, hrvatskih i nezavisnih filmova te obogatiti raznolikost kulturne ponude u malim sredinama. No ne dijele svi isti entuzijazam za film, požalio nam se organizator vinkovačkog Festivala dokumentarnog rock filma Toni Šarić.

"Radim dosta s ovim mlađim generacijama, iz osnovnih i srednjih škola, jako je velik problem njih zainteresirati za bilo što. Malo starija ekipa, odnosno starija, nekih 40 plus, više uopće ne idu van, barem u ovim manjim sredinama. I što da ti radiš s tolikom nezainteresiranom masom koju ništa ne zanima, čak više niti narodnjaci", naglašava Šarić.

Toni kaže da na svom festivalu uvijek viđa ista lica. Ljudi u malim sredinama uglavnom, kaže, ne gaje ljubav prema filmu. Slična priča je i u Požegi, prijestolnici jednominutnog filma. Požežani kino dvoranu nemaju već godinama, no rado svake godine posjećuju Reviju jednominutnog filma. Iako je kino nekad bilo glavno mjesto izlaska, danas su ona u malim mjestima uglavnom zapuštena ili prenamijenjena. Hrvoje Laurenta ipak vjeruje da se takva slika može promijeniti. Evo i zašto.

"Da je zapravo kino jedan jako popularan, jeftin i jako dobar način kulturnog oplemenjivanja publike i stanovnika grada. Puno jeftiniji nego muzeji, galerije, kazališta, koncertne dvorane i ako bi se nešto u tim gradovima planiralo napraviti u vidu kulture ili umjetnosti, ja apeliram na sva vodstva gradova da to naprave za kino jer će im se to najviše isplatiti", zaključuje Laurenta.