U čemu je tajna zavodljive privlačnosti Zatvaranja ljubavi? To je čista ljubavna priča u doba kad one više nisu moguće, kad ih se prisjećamo kao izgubljenih relikata prošlosti...

Jučer je završio 17. Zadar snova. Na programu su bili druga festivalska premijera "Zatvaranje ljubavi" na temu ljubavnog rastanka i performans YOU autora Christiana Petera i Borisa Kadina koji je izveden u Sv. Donatu. 

Predstavu "Zatvaranje ljubavi" po djelu Pascala Ramberta režirao je Ivica Buljan, a par utopljen u krizi raskida glumili su Pia Zemljič i Marko Mandić. Dizajn scene bio je u rukama son:DE, koprodukcijskih snaga Mini teatra, Mestnog gledališča Ptuj, Zadra snova, Mavene i Novog kazališta. Praizvedba je održana 13. kolovoza na Silbi, a zadarska premijera je bila sinoć, u dvorištu zgrade Kovačka 1 u Varoši.

U programu službenog zatvaranja festivala Zadar snova bio je i nesvakidašnji i vrlo atraktivan performans pod nazivom YOU autora Christiana Petera i Borisa Kadina, koji se održao u Sv Donatu Posjetitelji su imali jedinstvenu priliku prvi put vidjeti vrlo atraktivan i zastrašujuć hod po žici unutar Donata.

Zatvaranje ljubavi je svršetak priče; o rastanku, razdvajanju para koji nešto pokušava okončati: ponajprije njihovu zajedničku priču, koju bi htjeli zauvijek zatvoriti. Pokreće ih bijes i krajnja nužda da se raziđu.

Ali Zatvaranje ljubavi moglo bi biti i početak, jer zatvaranje također znači ograđivanje, a ovdje se ograđuje prostor posvećen duši, prostor koji pojedinca definira kao teritorij mesa i kostiju koji valja braniti; definitivno organski, pa i koreografski jezik, u kojem dvoje likova između sebe grade bodljikavu žičanu ogradu od riječi, neprestano i opsesivno ponavljajući izraze koji kao da im vrtlože u tijelima

Dva monologa koji se međusobno nisu mogli prekinuti, dvije odvojene struje riječi koje ne bi prestale teći da nije bilo iznenadne provale djece. „Duboko u sebi osjećam da je riječ o plesnoj predstavi", kaže Pascal Rambert. Na neki način to je duševni ples, koji na vidjelo iznosi nevidljive pokrete duše i živaca na pozornici. U predstavi glume

Banalna” tragedija za temu ima ljubavni ras­tanak. Iako Audrey i Stan (Nina i Goran) nisu tragični heroji, već obični par u krizi utopljen u svakodnevne životne probleme, radnja za glumce i gledatelje svejedno nije manje bolna ni nasilna od one tragične. Rijetki su suvremeni tekstovi koji nas se tako izravno tiču i uza svu prozaičnost dopiru do najskrovitije dubine bića.

U čemu je tajna zavodljive privlačnosti Zatvaranja ljubavi? To je čista ljubavna priča u doba kad čiste ljubavne priče više nisu moguće, kad ih se prisjećamo kao izgubljenih relikata prošlosti. Više nam je razgovoru rekao redatelj i prevoditelj Ivica Buljan.

Pripala vam je čast Zatvoriti 17. Zadar snova. Što su gledatelji imali priliku vidjeti i doživjeti?

"Riječ je o predstavi koja je nastala prema tekstu Pascala Ramberta. On je poznati francuski pisac, režiser, koreograf, direktor kazališta,..., i kada je tekst prije 2 godine imao praizvedbu na velikom festivalu u Avignonu, izazvao je nezapamćen interes u kazališnom svijetu. U ovo relativno kratko vrijeme od dvije godine, izveden je u New Yorku, Tokiju, Berlinu, Rimu, Zagrebu,... Ova verzija koju ja radim nastaje izvorno u produkciji Mini teatra (Ljubljana), u koprodukciji sa Zadrom snova. Ovdje je bila prva prava premijera", rekao je Ivica Buljan.

Riječ je o tekstu u kojem se dvoje glumaca, glumac i glumica, susreću na probi. Muškarac na početku teksta izjavljuje da prekida dugogodišnju partnersku vezu. Riječ je o prekidu ljubavi kao što sam naslov kaže.

Što je zanimljivo i toliko privlačno u tom tekstu?

"Obično prekidi koje znamo iz svakidašnjeg života nisu toliko artikulirani. Ovdje publika ima osjećaj rekapitulacije svega onog zog čega dolazi do prekida veza. Sve se na jedan određen način odvija i zatvara kao u nekom ljubavnom romanu ili drami. Najprije govori muški partner, zašto ostavlja partnericu, a onda mu ona, koja je u prvi tren slomljena i očajna, uzvraća istom mjerom i zapravo mu odgovara na sve ono zbog čega on misli da ova veza više nije moguća. U današnjem vremenu, u kazalištu ili literaturi, ljudi su ponovno gladni tih ljubavnih priča i to sigurno jedan od razloga uspjeha tog komada. Nadam se da je i kod zadarske publike ona naišla na dobre kritike", kazao nam je redatelj.

Jesu li kraj predstave i njezina poruka - otvoreni ili konkretni? Može li se predstavu nazvati svojevrsnim "Vodičem za prekide"?

"Ovo je neka vrsta otvorenog komada, pa rekao bih skoro i 'Vodiča kroz prekid'. Zanimljivo je da se s jedne strane ovaj tekst referira na sve velike ljubavne priče - Orfeja i Euridiku, Romea i Juliju,..., a s druge strane između partnera koji igraju Pia i Marko vlada ljubavni odnos i u jednom trenutku postavlja se pitanje zbog čega se prekida?", kaže Ivica Buljan.

I to je ono što nas u životu uvijek zanima, pogotovo onu drugu ostavljenu stranu. Što je zapravo razlog da nas je partner ostavio? Priča s jedne strane ima i dokumentarnu dimenziju, imamo osjećaj da se sve događa u realnom vremenu, a druge strane, ona priča sve te velike ljubavne teme iz kulturne povijesti... od literarnog do javnog života... Predstava barata jako velikim strastima, ono čemu je teatar i pravi medij.

Taman ste došli sa Silbe. kakvi su vam dojmovi?

"Odaziv je bio... ma ne mogu vam uopće opisati koliko je publika bila zadovoljna. Igrali smo predstavu u dvoru jedne stare kapetanske kuće, bilo je 100 ljudi, nakrcanih u svim mogućim kutevima lokacije. Uvidjeli smo da su ljudi koji preko ljeta borave na Silbi uistinu željni ovakvih predstava. To je s jedne strane jedna iznimno zahtjevna predstava, traje 2 sata, i sastoji se od 2 velika monologa, svaki traje otprilike oko jedan sat. Ova predstava koliko god je drastična i namijenjena odrasloj publici, gledala su je i djeca. To naravno, pogotovo u malim mjestima poput Silbe, donosi jednu posebnu draž kada se okupe sve generacije (koliko god se činilo da je namijenjena probranoj publici). To je i za nas bio jedan neobičan ali vrlo pozitivan doživljaj, i na neki način pohvala te nam je jako drago. Testirali smo izdržljivosti i kako to publika sve prihvaća - očito je prihvat bio začinjen velikom strašću", rekao nam je oduševljeno Ivica.

Kakve vas emocije obuzimaju na pomisoa sudjelovanja na Zadru Snova? Je li festival ispunio Vaša očekivanja?

"Ovo je jedan od mojih matičnih festivala. Na njemu sudjelujem od samih početaka. Od osnutka do danas vežu mi i i estetske, i etičke i prijateljske spone s organizatorima. U mom radu postoje velike predstave koje radim u nacionalnim teatrima i kao velike koprodukcije, ali radim i predstave s manjim brojem glumaca, koji su uvijek u nekom smislu istraživačke - nekad više formalno, nekad u glazbenom smislu, nekad su i tjelesno iznimno zahtjevne,... Ovaj put je riječ o jednom tekstu koji je na poseban, brutalan način odgovara estetici Zadra snova. Koliko god se čini da je riječ o psihološkom teatru, o odnosu muškarca i žene , u ovom tekstu postoji i nešto što je moderno. Osjeća se i govori o ljubavi i informatičkim jezikom i filmskim jezikom, ... Nije riječ o konvencionalnom tekstu nego o tekstu jednog visokog avangardnog potencijala", zaključio je redatelj Ivica Buljan.