U Zagrebu je umro legendarni književni urednik, izdavač i prevoditelj Zlatko Crnković, jedna od ključnih figura hrvatske kulture u drugoj polovici 20. stoljeća, tvorac legendarne biblioteke HIT te urednik koji je 'otkrio' Ivana Aralicu, potaknuo Ivana Slamniga na pisanje romana te na brojne druge načine zadužio hrvatsku kulturu.

Zlatko Crnković rodio se 1931. godine u selu Čaglin u blizini Požege, u kojemu je završio osnovnu školu. Školovanje je nastavio u Zagrebu, u kojem je 1956. diplomirao engleski i njemački jezik, a nakon toga i književnost na Filozofskom fakultetu. Bio je to tek početak velike uredničke i prevoditeljske karijere koja je neupitno obilježila hrvatsku književnost druge polovice 20. stoljeća, kao i čitateljske navike hrvatskih građana. Crnković je bio urednik legendarne biblioteke HIT (izdavačke kuće Znanje), u okviru koje je objavljeno više od 250 naslova u nekoliko desetljeća. Crnković je uredio i oko osamdeset knjiga edicije Evergreen, kao i 160 naslova u biblioteci ITD. 

Već same ove brojke svjedoče o impresivnom uredničkom i prevoditeljskom radu Zlatka Crnkovića, no još važnije je primijetiti koje je konkretne autore, domaće i strane, predstavio hrvatskoj čitateljskoj javnosti. Primjerice generacije hrvatskih čitatelja su se smijale uz humoreske izraelskog pisca Ephraima Kishona zahvaljujući Crnkoviću, a njegov impresivan prevoditeljski rad uključuje prijevode Nabokova, Bulgakova, Bukowskog, Camusa, Trumana Capotea, Faulknera, Hemingwaya, Kafke, Thomasa Manna i još mnogo svjetski relevantnih autora i književnih nobelovaca.

Crnković je dobio nagradu Društva prevoditelja 1971. i 1986. godine, a Kiklopom je u kategoriji urednika godine nagrađen 2006. Objavio je zbirku eseja 'Knjige mog života', memoarsku prozu 'Prošla baba s kolačima' te prepisku s Ivanom Aralicom pod naslovom 'Pisac i njegov urednik', a izabrana pisma koja je razmjenjivao s Ivanom Kušanom objavio je pod naslovom 'Oko Sljemena i globusa', kao i još nekoliko esejističkih naslova. Te knjige svjedoče i o bliskom odnosu Crnkovića sa svojim autorima, poput Ivana Aralice, Ivana Kušana i drugih, čije je književne karijere stvarao i gradio.

Urednički i prevoditeljski rad Zlatka Crnkovića uvijek je bio iznad prosjeka, a njegov odlazak ostavlja prazninu koju nitko neće moći ispuniti. Zlatko Crnković je umro u Zagrebu 2. studenog 2013, a 6. studenog pokop je na Mirogoju.