Tmina je zbilja, a svjetlost privid koji obmanjuje bljeskom moći: sve se to očituje i u Gospodi Glembajevima, a takve primjere porodica i pojedinaca susrećemo i danas

U srijedu i četvrtak od 20 sati u HNK Zadar premijerno gledamo "Gospodu Glembajeve", dramu Miroslava Krleže u režiji Vinka Radovčića. Izvedba je zbog velikog interesa najavljena i u petak, 29. studenog u 20 sati.

Ulaznice su po cijeni od 50,00 kuna, u prodaji za 27.11. i 29.11.!

Režija i prilagodba teksta: Vinko Radovčić

Kostimografkinja: Marija Šarić Ban

Scenografija: Vinko Radovčić

Oblikovatelj svjetla: Ivo Nižić

Odabir glazbe: Nebojša Lakić

Video projekcije: Erik Lončar

Oblikovanje tona: Renato Zafranović

Maska: Bernarda Bukša Petrić

Lektor za njemački jezik: Ivan Genda

Suradnica za pokret: Sanja Petrovski

Izrada scenografije i rekvizita: John Čolak

Leonove skice: Ana Kolega

Izrada kostima: Vernada Stipančev

Izrada lutke: Darko Petković

Inspicijent: Mišo Kamber

Fotograf predstave: Željko Karavida

Praizvedba: 14. veljače 1929., HNK, Zagreb

Premijera: 28. studenoga 2013., HNK Zadar

Igraju:

Naci (Ignjat Jacques) Glembay, bankar ROBERT UGRINA
Barunica Castelli-Glembay, njegova druga legitimna supruga JASNA ANČIĆ
Dr. Phil. Leone Glembay, sin Ignjata i prve mu supruge VINKO RADOVČIĆ
Sestra Angelika Glembay, dominikanka ŽANA BUMBER
Titus Andronicus Fabriczy-Glembay ZLATKO KOŠTA
Dr. Iuris Puba Fabriczy-Glembay, advokat SAMIR VUJČIĆ
Dr. Med. Paul Altmann, liječnik MIMI ZADARSKI
Dr. Theol. et Phil. Alojzije Silberbrandt JURAJ ARAS
Oliver Glembay, sin barunice Castelli i bankara Glembaya JAKOV GOIĆ
Ulanski Oberleutnant von Ballocsanszky RENATO PIZEK
Konobar Franz ROKO BRKIĆ
Kamerdiner John IVAN GENDA

MIROSLAV KRLEŽA (1893.-1981.) pjesnik, dramatičar, prozaik i esejist, jedan od najsvestranijih i najplodnijih hrvatskih književnika. Školovao se u Zagrebu, Pečuhu i Budimpešti. Pokrenuo je časopis Plamen, Književnu republiku, Danas i Pečat. Bio je član uredništva Republike te jedan od pokretača Foruma. Boravio je u Beču, Dresdenu, Berlinu i SSSR-u. Od 1947. član je JAZU, a 1950. Utemeljio je Leksikografski zavod i postao njegovim direktorom. Primio je brojna domaća priznanja, a Herderovom nagradom nagrađen je 1968. godine. Njegova djela prevođena su i objavljena na mnogim svjetskim jezicima. Snažna Krležina autorska osobnost obilježila je hrvatski kulturni i politički život, a poseban otisak ostavila u kazališnom životu.

Gospoda Glembajevi

Krležin ciklus pod naslovom Glembajevi sastoji se od 3 drame (Gospoda Glembajevi, 1928., U agoniji, 1928., Leda, 1931.) i 11 proznih tekstova, koje autor naziva fragmentima. U tom dramskom kompleksu Krleža slika rodoslovlje patricijske, donjogradske zagrebačke obitelji od najave propasti uoči Prvoga svjetskog rata do konačnog sloma potkraj dvadesetih godina opisujući je - zajedno s proznim fragmentima - u njezinu usponu i padu. U Gospodi Glembajevima Krleža teži sintezi: tu se zagrebačka glembajevska sredina susreće u široko dimenzioniranom rasponu autorova obračunavanja s njom samom uzdignutom na razinu srednjoeuropskog mita. Propadanje Glembajevih i njihov slom Krleža prikazuje postupno: dok su Glembajevi na početku drame unatoč zlosudnim glasinama još opijeni svojim bogatstvom, moći i položajem; tijekom drame prodire u njih sve veći nemir i međusobni se odnosi zaoštravaju te se naslućuju kobni događaji i slom, to i finale potvrđuje.

Gospoda Glembajevi zajedno s ostalim dramama glembajevskog ciklusa znače zaokret od vanjske, simboličke drame prema produbljivanju psiholoških sukoba. Unutarnji psihološki volumen autor realizira tako da dijalog, primjerice u Gospodi Glembajevima i U agoniji, neposredno povezuje sadašnjost s prošlošću, odnosno uvodi prošlost u sadašnjost:

Pretpovijest i suvremeno zbivanje pri tom neprestano zahvaćaju jedno u drugo, a za slušatelja je izvanredno napeto da sam izvede iz dijaloga sve što je u pretpovijesti važno za razumijevanje radnje i likova. U kapljicama (slikovito rečeno) ta se prošlost provlači kroz cijelu dramu služeći razrješavanju i razvoju radnje, gdje se prava drama nalazi u odnosima između članova obitelji: obiteljsko i ekonomsko, privatno i javno, vode do niza melodramskih eksplozija - zato što su već tu, što su se već odigrali.

Genealoška tema jasno je određena u Gospodi Glembajevima i u prozi O Glembajevima, ali i u ostalim dramama o članovima te porodice: Jedinstvo te prodice Krleža vidi kao k r e t a nj e: Glembajevi znače neko naporno, sretno i nadareno kretanje egzistencija, koje se probijaju iz blata, zločina, nepismenosti, dima i laži do svjetlosti, profita, ukusa, dobrog odgoja, do gospodskog života: kretanje iz tmine u svjetlost. Tmina je zbilja, a svjetlost privid koji obmanjuje bljeskom moći: sve se to očituje i u Gospodi Glembajevima, a takve primjere porodica i pojedinaca susrećemo i danas, ali i ubuduće. U prozi O Glembajevima autorski glas vidi nasljeđe kao tajnu čija unutarnja logika ostaje skrivenom.

U dijalozima likovi u toj drami aluzivno upućuju na naslijeđenu krv kao prijenosnika opakih svojstava, koja će uništiti i svoje nasljeđe; a i sam Leone, senzibili umjetnik i intelektualac, neurotik, žrtva je toga prokletstva biološkog nasljeđa:

Od prvoga dana, kad sam počeo misliti, ne radim drugo, nego se borim protiv Glembaja u samom sebi! To jest najstrašnije u mojoj vlastitoj sudbini: ja sam čisti, nepatvoreni, stopostotni Glembaj! Svaka moja mržnja na Glembajeve nije ništa drugo nego mržnja na samoga sebe.

U Glembajevima ja sam sebe gledam kao u ogledalu!

Vinko Radovčić