“Radnja romana smještena je u rimokatoličkome samostanu u američkoj pustinji stoljećima nakon razorna nuklearnoga rata koji je uništio cjelokupnu civilizaciju, pismenost i tehnički napredak. Uslijedilo je doba neznanja, nasilja i barbarizma te je svijet sada ruševina nalik na noćnu moru”, rekao je glavni urednik Verbuma Petar Balta.

Svjetlo u mraku, dodao je Balta, upravo su monasi iz imaginarnoga albertinskoga reda sv. Leibowitza koji su otkrićima, predanošću znanosti te proučavanjem zapisa svojeg utemeljitelja u misiji očuvanja ostataka kulture do dana kada vanjski svijet opet bude spreman za njih.

“Millerovo književno remek-djelo svojom iznimnošću i maštovitošću ostaje vječno svježe, posebice zato što zanimljivom radnjom na duhovit način postavlja i danas aktualna pitanja o smislenosti napredovanja ljudske civilizacije i zastranjenjima svijeta u kojemu živimo”, istaknuo je Balta.

Roman “Hvalospjev Leibowitzu” prvi je put objavljen 1959. godine, a autor Miller za nj je dobio uglednu nagradu “Hugo”.

Walter M. Miller odrastao je na američkome jugu i ušao je u zračne snage mjesec dana nakon napada na Pearl Harbor. Najveći dio Drugoga svjetskog rata proveo je kao radiooperater i pripadnik topništva, a sudjelovao je u više od 55 borbenih misija, među kojima i u kontroverznom uništenju benediktinske opatije u Monte Cassinu, najstarijeg samostana na Zapadu.

Petnaest godina poslije napisao je “Hvalospjev Leibowitzu”.