Krokodil Leonardo shvatio je kako je povratak samome sebi - povratak u "najljepše mjesto na svijetu"

Iz kreativnog "plesnog pera" udruge Zalet proizašla je još jedna lijepa i poučna priča. Plesno-scenska igra pod nazivom "Najljepše mjesto na svijetu" jučer je u HNK Zadar premijerno predstavljena zadarskoj maloj i velikoj publici.

Koreografkinje Iva Burčul, Suzana Đerđa i Ana Burčul Bukva priredile su poučnu priču za djecu o krokodilu Leonardu koji nakon brojnih avantura shvaća da je najljepše mjesto na svijetu njegov dom.

Kratak sadržaj

Krokodil Leonardo živio je u jednom malom, blatnjavom jezercu. U jednom trenu dolazi ptica i kaže mu: Vidjela sam svijeta, ali nikad nisam vidjela da netko živi na tako ružnom mjestu. Povjerovavši ptici, krokodil kreće na put tražeći najljepše mjesto na svijetu koje će biti njegov novi dom. Nakon puno avantura, susreta, upoznavanja raznih prostora (širina, visina i dubina),..., jako umoran odlučuje odustati od puta jer nije uspio pronaći najljepše mjesto za njega. I u zadnjem trenutku, ponovno se nađe pored svojeg malog, blatnjavog jezerca i shvati da je to njegov dom i da kakav god da je - najljepši je!

Priča nam govori o znatiželji čovjeka i njegovoj konstantnoj borbi sa samim sobom, s nezadovoljstvom s onim što ima; čovjek uvijek misli da je tuđe bolje i da je drugdje ljepše. Međutim, istina leži u tome da je doma najbolje, da je ono što imaš najvrjednije, i da je povratak samome sebi - povratak u "najljepše mjesto na svijetu".

U predstavi je sudjelovalo 90-tak djece i mladih i to u raznoraznim varijantama: od  šišmiša, ribica, kućica, semafora,... pa sve do kaktusa, ... Maske i uloge su se mijenjale kako je krokodil Leonardo mijenjao stanice svog puta oko svijeta. Leonarda je utjelovila sama Suzana Đerđa tako da je ona zapravo cijelu predstavu vodila i povezala. Vjera Vidov, glumica kazališta lutaka, dala je predstavi glas tako da je predstava priuštila publici kompletan dramski doživljaj.

Udruga Zalet već 10 godina stvara i našim najmlađima priča dvije predivne produkcije godišnje. Nije im strano raditi s brojem djece koji doseže i do 90. Iako se čini lako jer oni to tako lako odrađuju - kao od šale - jedna od koreografkinja Iva Burčul priznaje da nije baš tako lako kako se čini, iako im je drago da je takav dojam koji odašilju.

"U svakom poslu s vremenom pronađete neku svoju rutinu i sistem rada. Mi smo ga isto tako pronašli, kao i svoj način razmišljanja, drugačiji smo i dobro funkcioniramo. Da je lako - nije. Ali to je posao, i morate davati sve od sebe da bi na kraju imali nešto kvalitetno. Moramo puno raditi da bi se vidjeli rezultati. Uvijek smo zapravo u nekom eksperimentalnom procesu - neki put se pozitivno iznenadimo, neki put negativno, ali to tako valjda mora biti... Ono što je sigurno je da sa svakim novim projektom rastemo i razvijamo se, učimo iz njega, ... pa sva ta težina posla nekako uvijek ostane u drugom planu."

"Ples je jedna vrlo plemenita stvar - on oplemenjuje osobu, dušu djece, daje im iskustvo koje će zasigurno zapamtit u svojim odraslim danima, pamtit će da su prošli kroz nekakve tunelčiće, upoznali se sa scenskim pokretom, umjetnošću, glazbom,... Puno stvari djeca kod nas nauče i jako nam je drago zbog toga. Možda stvaramo buduće plesne prvake, nikada ne znate", kazala nam je Iva Burčul.