Polaznici radionice „Donatolina" odigrali su predstavu „Šuma Striborova" 1. travnja u 9:00 sati i dobili su zasluženi veliki pljesak prepune dvorane!

HC ASSITEJ i Grad Bjelovar zajednički su organizirali 16. susrete profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade HC ASSITEJ-a.

Na susretima je bilo prikazano 11 najboljih, predstava dramskih studija iz čitave Hrvatske, a među njima i dramsko-lutkarske radionice „Donatoline" Kazališta lutaka Zadar s predstvom „Šuma Striborova".

Dramska radionica

Ukupno 20 polaznika dramskih studija u dobi od 12-16 godina sudjelovalo je na radionici „Moć scenskog govora i afektivna snaga rečenice" pod vodstvom redateljice Marine Petković Liker od 29. do 30. ožujka 2014. u Bjelovaru. Među njima su bili i polaznici dramsko-lutkarske radionice „Donatolina" Kazališta lutaka Zadar, Rea Colić i Niko Zekanović, pod voditeljstvom Gabrijele Meštrović Maštruko, Vjere Vidov i Sanje Zalović.

Na ovoj radionici sudionici su se upoznali s vježbama koje razvijaju govornu izražajnost te spajaju logičko i emotivno u govoru. Otkrili su kakvu snagu ima rečenica u tekstu i kako ona postaje govornom rečenicom.

Polaznici radionice „Donatolina" odigrali su predstavu „Šuma Striborova" 1. travnja u 9:00 sati i dobili su zasluženi veliki pljesak prepune dvorane!

Kritika stručnog žirija za „Šumu Striborovu" u sastavu Barbare Rocco (glumica), Jelene Kovačić (dramaturginja) i Ive Srnec (kazališna redateljica);

„Zanimljiv i kreativan spoj lutkarskog i dramskog kazališta najveći je potencijal ove produkcije. I ova grupa okuplja generacijski različitu djecu i upravo na tome temelji svoju kreativnu snagu. Adaptacija priče i režija predstave kao da od samog početka brinu o svakom polazniku, pronalazeći likove za svakoga tko u predstavi sudjeluje. Kroz poznatu priču Ivane Brlić Mažuranić vode nas malene pripovjedačice, vile cvjetnih krila, a svaka od njih na scenu donosi zasebni karakter.

Domaći na čelu s Malikom Tintilinićem razigrana su skupina malenih, vatrenih bića koji u predstavu donose radost i posebnu zaigranost. Uloge Guje i Majke izdvojile su se zbog dvostrukosti zadatka. Naime djevojčice koje ih igraju istovremeno su bile i glumice i lutkarice. Rješenje da je lutka guje kada miruje opasač istovremeno je kreativno, praktično i maštovito. Omogućilo je brzo i spretno korištenje koje je bilo vrlo dobro uvježbano. Lutka Majke koristi se u trenucima scenski zahtjevnih prostora planine i jezera, te vješto preslikava „pravu" Majku odigranu s takvom uvjerljivošću da na trenutke zaboravljamo da je glumica koja ju igra djevojčica.

Na neki je način i sama scenografija imala karakteristike lutke, drveća sa svojim raščupanim krošnjama stajala su mirno i postojano baš kao prava debla u pravoj šumi. I ostale uloge Momka, Stribora, Djevojke, te same Ivane Brlić Mažuranić koja započinje i završava predstavu polaznici su gradili s pažnjom i vidno prisutnim veseljem.
Koncetrirani i disciplinirani u svojim zadacima, pokazali su visoku razinu poznavanja pravila scene.

Tek im se tu i tamo potkrala pokoja sitna greška ili pak mali nedostatak hrabrosti, koji je s obzirom na razrađenost svakog detelja izvedbe, zaista zanemariv. Zadarska Šuma Striborava izmaštana je zajedno s djecom, spoj njihove kreativnosti i kreativnosti njihovih voditeljica, kao i svih suradnika rezultiralo je predstavom koja poštuje predložak, ali ga i nadograđuje svojom specifičnom maštom. „

KLZ