Malo je koji pjesnik morao svladati tolike prepreke da bi se javno oglasio, kao što je to zapalo Joju Ricova na postajama njegova Križnoga puta - od izbacivanja iz zadarskoga sjemeništa za talijanske strahovlade, preko zatvaranja u njemačkom logoru Musapstan kraj Zadra pa do čestih šikaniranja u poratnom razdoblju za komunističkih vlasti, piše akademik Tonko Maroević u novom broju časopisa Zadarskoj smotri.

Uvodna tematska cjelina Zadarske smotre broj 1-2, godište LXIII. posvećena je, naime, 85. rođendanu književnika Joje Ricova (Kali na Ugljanu 25. ožujka 1929.).

Žrtva triju totalitarizama, Joja Ricov nije mogao proći svijetom bez posljedica i bez odgovarajućih reakcija, ističe Maroević, dodajući kako se s jedne strane nudila jobovska pomirenost i kršćansko prihvaćanje sudbine, ali i neizbježna pobuna protiv nepravde, strastveno zalaganje za slobodu i duboko emotivno utočište u rodoljublju.

U opusu Joje Ricova vidimo da su sve te komponente u velikoj mjeri odredile njegov izraz, te kako se u pojedinim razdobljima naglasak prebacuje s prihvaćanja na otpora ili s ljubavi prema ženi i domovini na društveni plan i čak kozmopolitsku projekciju, navodi akademik Maroević.

Kreativno formiran u trajnom dijalogu s romanskim pjesništvom, a posebno s talijanskim u rasponima od futurizma, preko hermetizma pa do novoavangarde, jedno od uporišta našao je i u sredozemnom krajoliku, odnosno u doživljaju sklada čovjeka i prirode.

Ricov, ne krijući svoje eksplicitno rodoljublje, svoje stekliško hrvatstvo (i plaćajući zato punu cijenu), himniku i patetiku toga odnosa vrlo rado prenosi na univerzalnu razinu, zaključuje Maroević.

O književnom djelu Joje Ricova u tematskoj cjelini pišu još Cvjetko Milanja, Tihomil Maštrović i Ive Livjanić.

U rubrici studije studije, rasprave, esji, uz ine, akademik Josip Bratulić piše o trogirskom "Životu svetoga Jeronima", Ivona Zebić o komapratističkim varijacijama o vezi Mavra Orbinija, Williama Shakespearea i Junija Palmotića, Miroslav Granić o podjelama plemstva u Zadru za druge austrijske uprave, Borben Vladović o slikarici Zoei Borelli, Roman galović o NATO-u i SSSR-u u hladnom ratu i Josip Lisac o Daliboru Brozoviću.

U rubrici posvećenoj drami objavljen je tekst Igora Mrduljaša o drami Stjepana Šešelja "Otmjenost jedne usamljenosti", posvećene Antunu Branku Šimiću te ostatci te nesačuvane drame.

U prijevodnom dijelu književnosti objavljen je ulomak iz spjeva starofrancuske književnosti "Pjesan o Rolandu" u prepjevu Mate Marasa.

Siniša Vuković u svom putopisu piše o slovačkoj prijestolnici u slovima i notama, a pjesnička rubrika ispunjena je pjesmama Luke Paljetka, Gorana Filipija, Damira Duplančića, Božice Zoko, proznom dijelu objavljen je tekst Željka Bajze.

U rubrici in memoriam Josip Lisac piše o profesoru Nikoli Ivanišinu i Anti Bačiću Fratriću, Nedjeljko Mihanović o Jozi Vrkiću, Cvijeta Pavlović o Nevenki Košutić Brozović, a Ante Murn o janezu Rotaru.

Akademik Petar Šimunović i Sanja Vulić pišu o "Rječniku bibinskoga govora" Božidara Šimunića,

Osvrte i prikaze o novim knjigama pišu Ladislav Radulić, Aleksandar Stipčević, Željka Lovrenčić, Slavomir Sambunjak, Branko Jozić, Šimun Musa, Petar Karavlah, Ivica Vigato, Teodora Vigato, Gordana Čupković, Tonko Maroević, Mirna Sindičić Sabljo, Anica Serdarević, Katica Čorkalo Jemrić, Ivanka Zdrilić, Tin Lemac, Dubravka Oraić Tolić, Igor Šipić, Tatjana Stupin Lukašević, Sanja Vulić, Tihana Luetić, Ozren Kosanović, Mithad Kozličić i Ante Bralić, Josip Celić, Emil Hilje, Zdenka Bilušić, Pavao Roca, Božidar Šimunić, Vlatko Jadrešić, Miro Grubić, Fabijan Lovrić i Rade Šimičević,

Kroniku kulturnih događaja napravio je Božo Došen.