Najlakše je odmahnuti rukom i reći otom potom! a onda se zaputiti na kavicu. To je praksa Daliborke Marić, vlasnice hotela na jednom otoku u kojem se već 50 godina ništa ne mijenja

Najlakše je odmahnuti rukom i reći otom potom! a onda se zaputiti na kavicu. To je praksa Daliborke Marić, vlasnice hotela na jednom otoku u kojem se već 50 godina ništa ne mijenja...

Naravno, riječ je o onome čime se vode brojni ugostitelji a to je zabluda da je za uspješan turizam dovoljno sunce i more.

Neke promjene ipak su potrebne, a kako se to realiziralo, pokazali su sinoć u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar polaznici plesne udruge Gesta pod mentorskom palicom Nene Jurišić. Bila je to svojevrsna trešnja na torti dramske i plesne sezone ove udruge koja nas svaki put uspije iznenaditi i oduševiti.

Tako je i s predstavom ''Hotel Otom-potom'' u režiji Sanje Zalović, koja je prava slika stava ''lako ćemo'' i kritika diletantskog turizma te donosi niz zanimljivih koreografija uz vrlo solidnu dramsku napetost za koju je zaslužan Hrvoje Dukić.

Odličan je bio nastup mlade Nike Zekić koja se našla u ulozi pjevačice u usponu Nikoline čiji je san da u hotel dođe glazbeni menadžer i zapazi njezin talent.

Uz dečke iz Postolar Trippera, Nikolina je zaista pokazala kako apsolutno vlada scenom i mikrofonom. Izveli su ''Ima jedan svijet'', ''Rock me baby'', ''Crno bijeli svijet'', ''I want to dance with somebody'', a na kraju i ''Burzu rada''.

U plesnom kolažu po kojem je Gesta prepoznatljiva i zapažena u Hrvatskoj vidjeli smo male ribice, potom soboslikare, konobare, kuhare, turiste, a sjajan je bio i pokušaj uvodjenja aqua aerobika u ponudu hotela Otom-potom.

U provođenju reformi vlasnici hotela pomaže desna ruka Rozalija, a niz je detalja koji se trebaju osnažiti, poput dizajna soba, menija, itd.

Hotel Otom-potom jest zabavna dječja plesna igra, ali odrasla publika u dramskom dijelu itekako ostaje zamišljena, s obzirom da predstava propituje kapitalistički sustav u kojem se u turizmu kao jednoj od nama primarnoj djelatnosti događaju velike promjene, htjeli mi to ili ne, bili spremni ili ne. Uspjeti je teško, teško je i opstati. Posebno u vrijeme krize kada mali ''padaju'' kao žrtve ''velikih'' riba. Ipak, mjesta za optimizam u Gesti uvijek ima, jer, kako se čuje na sceni - ''krivce treba tražiti na drugom mjestu''.