Revolucionari, stražari, činovnici, zanesenjaci, bludnice, polusvijet koji se pred publikom ogoljava u punom smislu riječi...

Priča koja sledi, priča koja se rada u sumnji i nedoumici, ima jedinu nesreću (neki to zovu srećom) što je istinita...

Opsesija gradi grobnicu.

Tako je bilo Danilu Kišu, književniku koji se svojih trauma iz djetinjstva pokušao rješiti pisanjem. Opsesija uspomenama na rat, nestanak oca, holokaust, zakuhale su u burnom tekstu autora jedne od najpoznatijih zbirki srpske književnosti, ''Grobnica za Borisa Davidoviča'', koja je svojevremeno slovila za kontroverzan tekst, a sinoć smo u Kazalištu lutaka Zadar premijerno pogledali dramatizaciju iste u režiji Ivice Buljana.

Predstava je dio umjetničkog festivala Zadar snova, izvedena u Zadru nakon svjetske praizvedbe u Cividaleu održane 21. srpnja. Nastala je u produkciji organizacija Hartefakt i Bitef Teatar iz Beograda, Novog kazališta iz Zagreba, Mini teatra iz Ljubljane i Zadra snova.

Buljan od svojih glumaca zahtjeva, traži i dobiva. Pokazalo se to i sinoć na sceni zadarskog Kazališta lutaka koja je postala žarište sukoba, strasti i smrti.

''Grobnica za Borisa Davidoviča'' je povijesni tekst iz ratova i revolucija u Europi tridesetih, četrdesetih i pedestih godina XX stoljeća. Kiš preispituje povijesti pobjednika i ističe ono zajedničko svim zločinima.

Revolucionari, stražari, činovnici, zanesenjaci, bludnice, polusvijet koji se pred publikom ogoljava u punom smislu riječi, njih je Buljan natjerao da, kroz naraciju kao ''glas Kiša-autora'', ispletu priču o iskonskom zlu koje ne poznaje granice vremena ni prostora.

Krv, znoj i suze na koje Buljan ''igra'' vrlo dobro se uklapaju u autorsku  depresivnu atmosferu i demistifikaciju dobra i zla. Ogoljena istina o kojoj ne želimo razmišljati, vizija sistema vlasti i potlačenih o kojem i predobro znamo. To je Buljanova ''Grobnica'', jednako aktualna i dan danas, s prepoznatljivim redateljskim pečatom koji se bazira na odmaku od normi i buđenju snažnih emocija publike.

Baviti se djelom Danila Kiša predstavlja etički imperativ za umjetnika koji razmišlja o političkoj stvarnosti južnoslavenskih prostora, smatra redatelj.

Bitan i efektan dio ''Grobnice'' svakako je i glazba, bez koje bi predstava definitivno imala ''prazan hod''. Ritualan dojam bubnjeva, basa i krešendo koji postižu električni riffovi transformiraju narativni tijek u nešto nalik modernom, brutalnom video-spotu. Nekoliko prizora približava se snuff filmu, a fizički impulsi, kao i oni glazbeni, približavaju svakog gledatelja tragici i neumoljivosti teksta.

''Grobnica za Borisa Davidoviča'' je uređeni kaos, promišljen od prve do posljednje scene, gotovo dvosatni prikaz sudbine glavnog lika, uronjen u kišovsku ironiju.

U predstavi igraju: Aleksandra Janković, Milutin Milošević, Vladimir Aleksić, Stipe Kostanić, Boris Vlastelica, Iva Kevra, Benjamin Krnetić, Marko Grabež, Nikola Malbaša.