Projekcijom brazilskoga filma "Posmrtna sjećanja" Andrea Klotzela u ponedjeljak, 3. studenoga, u zagrebačkom kinu "Tuškanac" počinje sedmi ciklus iberoameričkog filma, u sklopu kojega će se prikazati "razbarušen i eklektičan" izbor desetak novijih uradaka iberoameričkih kinematografija kojima je ponekad zajednički samo jezik.

 

Ciklus će do 18. studenoga predstaviti različite valove i autorske uzlete, njihove revolucije i evolucije te generacijske i stilske antipode iberoameričkog filma, a otvara ga slobodna adaptacija brazilskog književnog klasika Machada de Assisa u kojemu bogati muškarac posthumno i potpuno iskreno govori o svom životu, najavljeno je iz Hrvatskog filmskog saveza.

Uslijedit će još jedan brazilski naslov, romantična komedija "Još jednom ljubav" Rosane Svartman, dok će argentinsku kinematografiju predstaviti filmovi "Posljednji Elvis" Armanda Boa o ostarjelom imitatoru slavnog pjevača i "Veličanstvene nesreće" Maura Andrizzija i Marcusa Lindeena, koji donosi devet različitih priča o životnim slučajnostima.

Od čileanskih filmova na programu su "Život riba" Matiasa Bizea o mladom putniku koji melankolično doživljava povratak kući nakon deset godina te "Taksi za troje" Orlanda Lubberta, koji iza naizgled ležerne teksture otkriva ozbiljnije teme današnjeg Čilea.

Iz Portugala stižu "Embargo", distopijska satira Antonia Ferreire, nastala prema istoimenom djelu Josea Saramaga te drama "Nada je gdje se najmanje očekuje" Joaquima Leitaoa, priča o ocu i sinu kojima se u kratkom periodu mijenjaju lagodne životne okolnosti.

Španjolska se predstavlja debitantskim radom Carlosa Reygadasa, "Japan" o srednjovječnom muškarcu koji prolazi krizu identiteta, te komedijom "Carmina ili pucanje" Paca Leona, koju je redatelj snimio nadahnut vlastitom majkom kojoj je u filmu dao i glavnu ulogu.

Ciklus završava ekvadorskom dramom "Ribar" Sebastiana Cordera, priča o mladiću koji u moru pronađe paketiće kokaina te mora odlučiti hoće li ih predati policiji, prodati dilerima ili pak pronaći neko drugo rješenje za zaradu.

"Kako filmski festivali i dalje ostaju najrelevantnije mjesto za detekciju nekih novih filmskih škola, pravaca, tendencija i autorskih nada, tako se i uzlet iberoameričkih kinematografija, pogotovu onih na prostoru Srednje i Južne Amerike, događao ciklički i u određenim valovima, ali ne u diskursu novih pokreta, jer one nemaju ni program, ni doktrinu, ni manifest", stoji u najavnom tekstu ciklusa.

Autor tog teksta, filmski kritičar Dragan Rubeša podsjetio je kako je na scenu najprije zakoračila Argentina kao prostor na kojem se događa nešto svježe i novo, s intrigantnim autorima poput Lucrecie Martel, Diega Lermana i Lisandra Alonsa. Potom se dogodio uzlet brazilskog filma koji je pokušao igrati na autorsku formulu 'novo Cinema novo', a Meksikanci su se istaknuli s autorima poput Michela Franca i Carlosa Reygadasa, te njegova 'učenika' Amata Escalantea i 'nevidljivih' autorica poput Yulene Olaizola. Na kraju se pojavio čileanski film kao novo oktriće, među ostalim s autorima Sebastianom Leliom, Pablom Larrainom, Marcele Said i Sebastianom Silveom.