Na otoku smo originalnosti. Ižu, otoku lopuža, škarpine, Iškog kralja, trate, ribarstva, ludra, male brodogradnje, glagoljice, umjetnosti, pjesme i prvih početaka organizirane školske nastave na našim prostorima, kazao je u svom uvodnom slovu Nenad Marčina, moderator javne tribine naslova „ Maslina - stari temelji- novi izazovi"  u organizaciji zadarske Udruge  turističkih vodiča Donat održanoj u Domu Kulture na Velom Ižu.

Marčina  je naglasio kako je iška tribina dvadeset i šesta u nizu udruge Donat te da je sastavni dio programa povodom obilježavanja svetog Krševana, Dana grada Zadra, kojemu i administrativno pripada i otok Iž .

U nazočnosti iških maslinara dr.sc. Smiljan Gluščević govorio je o arheološko-povijesnim istraživanjima antičkog maslinarstva na području Zadarske županije.

Kroz svoja dugogodišnja iscrpna istraživanja na otoku Ugljanu u zaseoku Muline, može sa sigurnošću tvrditi da je otok Ugljan u antičko vrijeme bio oaza maslina i njene prerade.

Osim na otoku Ugljanu na području Mulina, prapovijesni slojevi dokazuju nazočnost ove rajske kulture i na drugim otocima kao i na području antičkih luka u priobalju, Stare Aenone u Zatonu kod Nina, Caski na otoku Pagu, Asseriji te na području Pakoštana, Biograda, Benkovca..

Za profesora Gluščevića, muzejskog savjetnika, otočno ulje je ulje s pričom koja traje u kontinuitetu od vremena Isusa Krista, kao takvo raritetno dobiva dodatnu vrijednost te na tržištu sa dobrom osmišljenom promidžbom može postići impozantnu cijenu.

Istraživanja naših vrsnih arheologa poput pokojnog sveučilišnog profesora Zdenka Brusića i članova njegove istraživačke kampanje, profesora Smiljana Gluščevića i drugih poznatih arheologa dokazuju da su ipak stabla masline sa zadarskog područja koja još uvijek daju ploda i obrađuju  za tri do četiri stoljeća starija od onih razvikanih, 1600 godina stare masline u Kaštel Lukšiću i 1500 godina  na Brijunima.

 

Zaljubljenik u tradicionalno maslinarstvo Mladen Lucin je svojom video prezantacijom prerade masline na otoku Ugljanu dao presjek uzgoja i prerade maslina na otoku Ugljanu te i pretpostavke koliko se proizvodilo maslinovog ulja u antičko vrijeme.

Projekcijom Lucin je prestavio model koji je doveo do najvećeg marketinškog uspjeha u antici, do postavljanja najpoznatije znamke u povijesti robne marke, imena Oleum Liburnicum . Također, prikazan je rekonstruirani antički model prerade maslina koji se i danas jednostavno može primijeniti.

Lucin je spomenuo i uspješno povezivanje istraživanja antičkog maslinarstva i njegove valorizacije sa institucijama Zadra i njegove Županije, zadarskim Sveučilištem te zagrebačkim Agronomskim fakultetom.

Osvrt Nenada Marčine:

 

Goste predavače i novinare ugostio je u Župnom domu don Slavko Ivoš, župnik otoka Iža. Ovaj kaljski zaljubljenik u glagoljicu i staroslavensko pjevanje nadahnuto je zborio o otočnim običajima koji tijekom urbanizacije nestaju. No, župnik Slavko nas je sa svojim domjenkom, starim nazivima namirnicama na trenutak vratio u doba naše mladosti. Njegov bogati i raznovrsni domjenak sastavljen je bio od domaćih delicija. Također smo s Kaljaninom  don Ivošom doživjeli i bogatstvo duševne nutrine u prezentaciji i upoznavanju mjesne crkve sv. Petra i Pavla na Velom Ižu.

Divili smo se i profesoru Gluščeviću s koliko je entuzijazma obilazio iške domove, kuće ribara koji su u mrežama ili vršama „ulovili" i  pokoji vrijedni arheološki  nalaz. Datirajući artefakte koji su ukras otočnih tinela ili dvori, čuo se je i komentar, „jednom arheolog, uvijek zaljubljenik u  istraživanje"  a posebno se to odnosi na profesora Gluščevića dojučerašnjeg ravnatelja zadarskog Arheološkog muzeja i vrsnog poznavatelja podmorske arheologije.

U pratnji Ane Trninić, ključarice i odlične poznavateljice iških starina i običaja te profesora Vladimira Alavanje, voditelja Odjela Muzeja Grada Zadra i voditelja dviju otočnih muzeja, one u Malom Ižu i u Velom ižu, razgledali smo ovaj potonji, veloiški Zavičajni muzej. Kroz prikaz artefakta  osjetili smo način života Ižana. Sav inventar u njihovim domovima bilo da se radi o tinelu ili spavaćoj sobi zavisio je o njivom statusu. Zapažamo razne alatke, kramp, motiku, lopuž, originalnu išku obuću i odjeću. Vidno su izloženi artefakti prvih kultura, badnji, mašteli, mješine. Spomenik je i to prastarim ribarskim alatima koji su još u potrebi poput parangala, ostiju, vrša, prvih udica ...Zamjećujemo podjelu poslova na muški i ženski rod, kao i obiteljski život obogaćen kršćanskim svjetonazorima.  Izražajno  je i ognjište, komin, vječno okupljanje generacija u svim važnim događanjima, rađanju djece, crkvenih blagdanima, običaja i tradicije.

Na kraju, upoznali smo i iškog Kralja iako se tome nismo ni nadali. No, najednom  se pojavio u ulozi vozača autobusa na relaciji Veli Iž - Mali Iž.  Kako smo se vraćali u Zadar trajektom iz Malog Iža trebali smo se prebaciti autobusom do trajektnog pristaništa. Računajući da trebamo kupiti putnu kartu, prosto smo iznenađenim odgovorom mještana. Autobus do pristaništa prometuje  bez naplate putne karte. Brzo smo zaključili Ižani ima privilegiju u odnosu na mnoge druge otočane u Zadarskom arhipelagu jer Iž direktno administrativno pripada Gradu Zadru a ne nekojoj o mnoštvu otočnih općina, na područjima gdje je cijena autobusne karte od 10 do 17 kuna.