Španjolska književnica i novinarka Rosa Montero predstavila je u srijedu u Zagrebu hrvatski prijevod svoje knjige "Luđakinja u nama" u kojoj "spaja književnost i život" u potrazi za tajnom mašte i umjetničkog stvaranja.

Roman je nedavno objavljen u Disputovoj biblioteci "Na tragu klasika" i u prijevodu Matije Janeša.

Montero (1951.), nagrađivana spisateljica i dugogodišnja novinarka dnevnika "El Pais", za što je također dobila nekoliko uglednih nagrada, roman "Luđakinja u nama" (2003.) predstavila je kao knjigu u kojoj kroz književnost traži smisao postojanja.

"Smisao pisanja je traženje smisla postojanja, a zadatak pisca u tome traženju je da bude angažiran oko istine", kazala je autorica na predstavljanju u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

Bez književnosti i mašte "koja dodjeljuje određeni red postojanju", to bi postojanje i sam život bili neizdrživi, istaknula je. "Pripovijedanje je oruđe koje imamo na raspolaganju kako bismo uspjeli nekako izdržati život", pojasnila je Montero.

Upravo je mašti posvetila svoju knjigu "Luđakinja u nama", knjigu eseja o pisanju kao zanimanju, kao opsesivnoj maniji. Knjiga je na prvi pogled autobiografija, no ubrzo postaje jasno da autorica piše preko onoga što su drugi već napisali, istodobno proživljavajući druge živote i sama ih izmišljajući.

Autorica pogovora Gordana Matić s Katedre za hispanske književnosti zagrebačkog Filozofskog fakulteta kazala je kako je riječ o "bezvremenskom tekstu, strasnom svjedočanstvu o spisateljskom pozivu u kojemu se komadići tuđih života slijevaju u homogenu strasnu pripovjest o književnosti, spisateljskim taštinama i postupcima".

Sređujući svoja životna sjećanja tako što evocira pročitane (auto) biografije pojedinih pisaca (Goethea, Rimbauda, Kiplinga, Zole, Hemingwaya, Capotea, Klemperera, Calvina...) na čijim je djelima intelektualno i duhovno stasala, Montero u romanu povezuje razne zanimljive i neočekivane banalne događaje, miješajući književnost i život u koktel koji se sastoji od biografija drugih autora i od polufikcionalne autobiografije.

Navodeći čitatelje da se pitaju što je od svega istina a što njezina spisateljska mašta, Montero im je željela u interaktivnom odnosu ponuditi priliku da sudjeluju u "kreativnoj igri zajedničkog stvaranja magije".

Naslov je posudila iz rečenice svete Terezije Avilske koja u doslovnom prijevodu znači "mašta je kućna luđakinja", jer za nju biti piscem znači ostvariti sretan suživot s "mahnitom luđakinjom koja boravi u potkrovlju".

Roman je 2003. osvojio prestižnu nagradu Que Leer za najbolju knjigu u Španjolskoj, te 2004. nagradu Grinzane Cavour, koja se do 2009. dodjeljivala u Italiji za najbolju domaću i stranu knjigu godine.

Montero je još autorica istaknutih romana "Tretirat ću te kao kraljicu" (Te tratare como una reina, 1983.), "Kanibalova kći" (La hija de Canibal, 1997.), koji joj je donio nagradu Primavera, zbirke priča "Ljubavnici i neprijatelji" (Amantes y enemigos, 1998.; prevedene 2007. na hrvatski u biblioteci "Na tragu klasika"), te romana "Priča o prozirnom kralju" (Historia del Rey Transparente, 2005.), također ovjenčanog prestižnom nagradom Que Leer, "Upute kako spasiti svijet" (Instrucciones para salvar al mundo, 2008.) i "Suze na kiši" (Lagrimas en la lluvia, 2011). Romani su joj prevedeni na više od dvadeset jezika svijeta.

Montero će u srijedu navečer u Kinu Europi sudjelovati u "Španjolsko-hrvatskom književnom dijalogu" s pjesnikom i prozaikom Draženom Katunarićem i pjesnikom Tomicom Bajsićem.