Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) obilježila je danas svečanom sjednicom 120. obljetnicu smrti Franje Račkoga, prvoga Akademijinog predsjednika, kanonika, publicista i povjesničara, političkog djelatnika i zastupnika Narodne stranke u Hrvatskom saboru te bliskog prijatelja i suradnika biskupa Josipa Jurja Strossmayera.

 

Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić u uvodnom je govoru istaknuo da je Rački postavio temelje Akademije, kojoj je bio na čelu dvadeset godina, od 1866. do 1886., kada je car i kralj Franjo Josip odbio potvrditi njegov izbor, nakon čega je izabran za potpredsjednika. Na toj je dužnosti sve do smrti 13. veljače 1894. vodio Akademiju i njene najvažnije poslove.

Zaslužan je za izgradnju palače HAZU, pokrenuo je i Akademijine edicije Rad i Starine koje izlaze i danas, brinuo se za Akademijin arhiv, knjižnicu i Strossmayerovu galeriju starih majstora, a uspio se oduprijeti pokušajima da se Akademija ukine i umjetno nje osnuje nova koja bi bila pokorna tadašnjem režimu bana Khuena Hedervaryja.

"Da nismo imali temelje kakve je udario Franjo Rački ne bismo danas mogli biti ovako suvremeni i avangardni", kazao je akademik Kusić. Spomenuo je i da je Rački od mladosti bio zanesen nacionalnom sviješću i da je kao povjesničar postavio temelje kritičkoj hrvatskoj historiografiji, ali i hrvatskoj državno-pravnoj ideologiji utemeljenoj na povijesnim argumentima koji dokazuju pravni kontinuitet hrvatske države još od vremena narodnih vladara.

Različiti karakteri, zajedničke ideje

"Time je postavio temelje hrvatske nacionalne integracije i to je njegova najveća zasluga u povijesti Hrvata", dodao je akademik Kusić. Podsjetio je na njegovo prijateljstvo s utemeljiteljem i prvim pokroviteljem Akademije Josipom Jurjem Strossmayerom koji su bili različiti karakterom, ali su ih povezivale zajedničke ideje i vizije i ustvrdio da je pomalo nepravedno ostao u Strossmayerovoj sjeni.

I akademik Franjo Šanjek podsjetio je na prijateljstvo i suradnju Strossmayera i Račkoga i njihovu bogatu korespodenciju koju je za tisak 1931. priredio ugledni hrvatski povjesničar Ferdo Šišić, a koja otkriva povijesne poglede toga hrvatskog uglednika.

Rački se, rekao je Šanjek, istaknuo i kao istraživač hrvatskoga srednjovjekovlja te je u arhivima i knjižnicama u Rimu, Veneciji i Beču pronašao brojne dragocjene izvore za raniju hrvatsku povijest.

"Rački je prvi nakon Ivana Lučića u 17. stoljeću počeo sustavno istraživati razdoblje vladavine narodnih vladara i stvorio djelo koje će znanost pamtiti desetljećima i stoljećima, kao i Lučićevo. Smatrao je da povijest mora biti utemeljena na povijesnim izvorima jer inače nije učiteljica, nego zavaditeljica naroda", kazao je akademik Šanjek.

Najvažnija djela

Spomenuo je najvažnija djela Franje Račkog - "Documenta historiae Croaticae periodum antiaquam illustrantia", zbirku izvora za ranosrednjovjekovnu hrvatsku povijest te knjigu "Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća". U tom djelu i drugim radovima uz ostalo je dokazao da je srednjovjekovna hrvatska država imala svoju dvorsku kancelariju iz koje se sačuvalo 28 vrijednih dokumenata. Uz ostalo bavio se vjerodostojnošću tih isprava, kao i državnim i društvenim uređenjem tadašnje Hrvatske, imovinskim i gospodarskim odnosima te kulturnim razvojem. Važan je i njegov doprinos istraživanju fenomena Crkve bosanske za čije pripadnike je u historiografiju uveo naziv bogumili.

Akademik Petar Strčić govorio je o djelovanju Franje Račkog kako ga je u svojim radovima prikazala povjesničarka Mirjana Gross, čija zadnja knjiga objavljena 2004. nosi naziv "Vijek i djelovanje Franje Račkoga".

Ona se uz ostalo bavila i analizom ideje jugoslavizma za koju je smatrala da je imala funkciju hrvatske nacionalne integracijske ideologije. "Ta je ideja težila integraciji hrvatske nacije, čiji razvoj je stavljala u južnoslavenski okvir. Težište tog razvoja postupno se s južnoslavenskih pomicalo prema hrvatskim nacionalnim interesima. Kao svjestan Hrvat Rački stvara ideologiju koja pomaže integraciju hrvatske nacije i svoje hrvatstvo usklađuje s jugoslavenstvom. Središnji postulat te ideje naslijeđen od iliraca jest ravnopravno sjedinjenje južnih Slavena na kulturnom području, bez diranja u njihove poviješću stečene zasebne osobine i njhova imena", rekao je akademik Strčić, istaknuvši da je zbog takvih stavova Mirjana Gross u soba socijalizma dobivala prigovore iz političkih krugova.

Franjo Rački rodio se 25. studenog 1828. u Fužinama gdje će se 12. prosinca održati tradicionalna manifestacija Dani dr. Franje Račkog koje po 13. put organizira zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci.