Premijerom operete "Momci na brod" Ivana pl. Zajca u režiji Snježane Banović, zagrebačko kazalište Mala scena obilježit će 16. prosinca stogodišnjicu smrti velikog hrvatskog skladatelja.

Tada će prvi put u tome kazalištu svirati gudački komorni orkestar Muzičke akademije Zagreb, kao podsjetnik na velikog kompozitora ali i na djelo koje je zbog njegove, ne samo glazbene kvalitete moguće transponirati u suvremenost.

"U stotoj obljetnici smrti velikog kompozitora i osnivača hrvatske Opere, Zajčevu operetu izvode, uz veliki mladenački dar i žar, studenti Muzičke akademije, i uvjerena sam, budući nastavljači bogate tradicije istaknutih hrvatskih pjevača", kazala je Banović.

Komična jednočinka "Momci na brod" (1863.) prva je opereta velikog skladatelja, dirigenta i glazbenog pedagoga, koja je svojim uspjehom i dobrim prijamom kod publike najavila njegove kasnije uspjehe, te mu je, uz kasniju operetu "Viteška ljubav" (1866.), osigurala dobru reputaciju i svrstavanje njegova imena uz bok velikih imena tadašnjeg zlatnog doba bečke operete.

Svoju je praizvedbu imala u bečkom Karltheateru 15. prosinca 1863. pod njemačkim nazivom "Mannschaft an Bord". Bilo je to ujedno prvo izvođenje nekog Zajčeva djela u gradu u kojem je živio i djelovao osam godina (1862. - 1870.), u kojem je kasnije izvedeno još deset njegovih djela. Na repertoaru se održala pet sezona i doživjela više od 60 izvedbi.

Predstava u predstavi

"Momci na brod" ujedno je prvo u nizu Zajčevih djela izvedenih i u zagrebačkom gornjogradskom kazalištu (1867.) i to kao prva domaća opereta od njegova osnutka.

Banović je u Maloj sceni postavlja kao "predstavu u predstavi" u kojoj mlada pjevačka i glumačka energija "ulazi u dijalog s autorom, žanrom, ali i našim vremenom, tako različitim od onoga u kojem je djelovao veliki Zajc".

"U režiji me ponajviše vodilo upravo sjećanje na velikog kompozitora ali i neko novo, mladenačko propitivanje zaboravljene partiture", pojasnila je redateljica.

Ravnateljica Male scene Vitomira Lončar kazala je kako je to posveta ocu hrvatske opere na stotu obljetnicu njegove smrti, produkcija koja će se zasigurno pokazati kao "događaj godine".

 

Veselo sjećanje na velikog glazbenog umjetnika

 

Radnja je smještena u luku maloga grada, gdje mornari s privezanog ratnog broda, dok čekaju isplovljavanje, dobivaju dopuštenje za izlazak pod nadzorom budnog oka hvalisavoga lučkog kapetana, tate Trifuna. Jedan od kadeta, Marko, zaljubio se u lijepu Emu, kćer učitelja, meštra Fabijana, koji ne daje pristanak za njihovo vjenčanje dok Marko ne postane časnik. Nakon brojnih peripetija, to mu i uspijeva, a nakon zaruka momci se ukrcavaju na brod i isplovljavaju.

Tatu Trifuna utjelovljuju u alternacijama Josip Čajko i Igor Vlajnić, njegovu ženu Bibianu Paulina Đapo/Hana Hanas/Valentina Mekovec, Meštar Fabijan je Marko Hegešić, njegova kći Ema Antonia Dunjko/Maja Mužar/Manda Sviben, a Marko David Šeb/Ivan Šimatović. Još igraju Stefano Surian, Frana Marija Vranković, Karla Ledić i brojni drugi.

Komornim orkestrom Muzičke akademije u Zagrebu ravnat će maestro Zoran Juranić.

Libreto je obradio Vladan Švacov, scenografkinja je Dinka Jeričević, kostimografkinje su Dženisa Pecotić i Emina Kušan, a koreografkinja Ljiljana Gvozdenović.

Ivan pl. Zajc (3. kolovoza 1832. - 16. prosinca 1914.), školovao se na milanskom Konzervatoriju. Povratkom u Rijeku prihvatio je mjesto dirigenta i koncertnog majstora Gradskog kazališnog orkestra, a poučavao je i gudačke instrumente u Filharmoničkom društvu.

Godine 1862. odlazi u Beč gdje se uspješno bavi pisanjem opereta. Tamo je napisao i svoje prve skladbe na hrvatski tekst, među kojima rodoljubnu pjesmu "U boj" (1866.) koju će kasnije uvrstiti u operu "Nikola Šubić Zrinjski". U Zagreb dolazi 1870. gdje je postao ravnatelj i dirigent prve stalne hrvatske opere i ravnatelj glazbene škole Glazbenog zavoda. U Operi je proveo temeljitu reorganizaciju i znatno pridonio osposobljavanju izvođačkog ansambla koji je pod njegovim vodstvom u 19 godina izveo oko 50 opera i desetak opereta.

U razvoju hrvatske glazbe Zajc je imao nemjerljivu ulogu. Djelujući kroz dugo vremensko razdoblje kao organizator, dirigent, pedagog i skladatelj, započeo je i uspješno vodio borbu protiv diletantizma, a za ozbiljnost glazbenog  stvaralaštva i izvodilaštva. On nije samo utemeljitelj hrvatske opere kao umjetničke ustanove već je opernu umjetnost u Hrvatskoj obogatio i u stvaralačkom smislu jer je do njegova dolaska u Zagreb bila izvedena samo jedna hrvatska opera - "Ljubav i zloba" Vatroslava Lisinskog.

Zajčev je skladateljski opus vrlo bogat - za sobom je ostavio oko 1200 raznovrsnih djela za orkestar, komorne sastave, klavir, a njegova rukopisna ostavština broji preko tisuću jedinica građe. Njegova bogata ostavština čuva se u Zbirci muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.