Film "Takva su pravila" nije samo film o nasilju među mladima, već i zorni prikaz nefunkcionalnog društva u kojemu živimo, a koje ne podupire 'malog čovjeka' kada ga nešto izbaci s kolosijeka, rekao je redatelj i scenarist Ognjen Sviličić uoči distribucije njegova filma u hrvatskim kinima, koja kreće 29. siječnja.

U svom petom dugometražnom filmu Sviličić, kroz priču o roditeljima čiji sin strada zbog besmislenog vršnjačkog nasilja, prikazuje današnje hrvatsko društvo u kojemu institucije pojedincu nimalo ne olakšavaju već tešku situaciju. Mirne ljude koji su cijeli život naučeni prihvaćati društvena pravila glume za te uloge nagrađivani i hvaljeni Emir Hadžihafizbegović i Jasna Žalica.

Htio sam prikazati ljude koji su bez snage i ostavljeni sami, koji nisu svjesni mogućnosti da mogu dići glas ili artikulirati osjećaje na način da alarmiraju medije, kao što je to napravila obitelj Ritz, rekao je Sviličić u petak, nakon novinske projekcije njegova filma. Bilo je puno sličnih slučajeva, koje su mnogi prošli u tišini i nemoći kao moji likovi, dodao je.

Sviličić kaže kako su im brojne festivalske projekcije, počevši od svjetske premijere na Veneciji, potvrdile da je riječ o univerzalnoj priči, pri čemu ističe kritiku Hollywood Repotera, koja ističe kako se takav slučaj mogao dogoditi bilo gdje.

S obzirom na tematiku, film je dobio preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, nakon što je Agencija za odgoj i obrazovanje procijenila da bi se mogao organizirano prikazivati učenicima viših razreda srednjih škola, uz obavezan razgovor o filmu.

Redatelj smatra kako je bitno da se film prikazuje mlađoj publici ne bi li oni vidjeli što samo jedan nasilan čin može napraviti obitelji, prijateljima i društvu, ali i kako hrvatski film uopće postoji. Ne bih potcjenjivao mlađu publiku, iako dijelu njih naviklih na drugačije filmove možda neke stvari neće biti jasne, ne možemo zanemariti one koji žele shvatiti o čemu film govori, istaknuo je.

S njime se složio i glavni glumac Emir Hadžihafizbegović, ustvrdivši kako je riječ o matrici na kojoj mladi danas odrastaju, u vremenima srušenih sustava vrijednosti općeg lošeg stanja duha unutar naših geografija. Trebalo bi pronaći razloge takve destrukcije i maloljetne delikvencije, bojim se da se te stvari stavljaju pod tepih, a agresija ne jenjava, napomenuo je.

Hadžihafizbegović kaže kako mu je uloga oca u tom filmu bila najteža filmska uloga od njih gotovo pedesetak koliko ih je dosad ostvario. Bilo je jako naporno raditi na tom liku jer vam po 'defaultu' pobjegne misao na vlastitu djecu, a dok smo radili na filmu nisam imao potrebu baviti se bilo čim drugim nego likom, bio sam hermetiziran u nekoj vrsti samoće, alijenacije i desocijalizacije, rekao je.

Sviličić je u osamdesetak minuta filma smjestio mnogo toga o čemu se može meditirati, umjetnost postoji da bi otvarala probleme i popravljala ljude, ako uspije u oba ta cilja onda je trijumfirao, rekao je Hadžihafizbegović koji je na festivalu u Veneciji osvojio prestižnog Zlatnog lava kao najbolji glumac.

Festivalski put nastavio je, među ostalim, u Busanu, Haifi, Varšavi (gdje je Sviličić proglašen najboljim redateljem), Solunu, Cottbusu, Stockholmu, Minsku, Talinu te na Festivalu eropskog filma Les Arcs, gdje je osvojio Grand Prix žirija.

Osim u kinima diljem Hrvatske, planira se distribucija filma u zemljama koproducentima, Francuskoj, Srbiji i Makedoniji.