U filmu je i originalni video-snimak Ane kako maše s prozora svoje kuće na jednom vjenčanju neposredno prije nego što je obitelj prisiljena na skrivanje

Predstava "Ana Frank", čija je premijera u petak 6. ožujka u zagrebačkom Gradskom kazalištu Trešnji, prema riječima redatelja Jakova Sedlara, potresna je priča o djetinjstvu uništenom kaosom rata, ali i prikaz čitavog jednog razdoblja ljudske povijesti i posveta svim žrtvama netrpeljivosti i mržnje u svijetu.

Riječ je o kazališnom projektu kojim se u godini u kojoj svijet obilježava 70. obljetnicu oslobađanja zloglasnog logora Auschwitz, Trešnja priključila sjećanju na jednu od najpoznatijih žrtava holokausta - židovsku djevojčicu Anu Frank, koja je život izgubila u ožujku 1945. u koncentracijskom logoru Bergen Belsen u Njemačkoj, samo nekoliko tjedana prije njegova oslobađanja.

"Iako se predstava odnosi na jednu konkretnu situaciju i osobu koja je igrom slučaja postala simbolom Drugog svjetskog rata, ona je zapravo 'hommage' svim mladim ljudima koji su patili i stradali u svim nevremenima ljudske povijesti", kazao je Sedlar u razgovoru za Hinu.

Predstava je koncipirana kao monodrama u kojoj mlade glumice Lucia Stefania Glavich Mandarich i Karla Brbić u alternacijama evociraju dijelove poznatog "Dnevnika Ane Frank", koji je Ana pisala od lipnja 1942., mjesec dana prije nego što se obitelj preselila u tajno skrovište, do kolovoza 1944., kada su otkriveni i deportirani u logore smrti.

Dnevnik su zajedno s njezinim ostalim bilješkama pronašli i sačuvali obiteljski prijatelji, te sve nakon rata vratili Aninu ocu Ottu, jedinom preživjelom od obitelji. Iznenađen neočekivanom dubinom emocija i oštroumnošću zapažanja u Aninim bilješkama, i slijedeći Aninu želju da postane spisateljica, Otto Frank uspio je dnevnik objaviti kao knjigu, koja je od njezina prvog izdanja 1947. postala druga najtiskanija knjiga na svijetu nakon Biblije, a pročitali su je milijuni ljudi diljem svijeta.

Predstava po njezinu dnevniku u Zagrebu je zadnji puta postavljena 1957. u režiji Koste Spajića, kada je Anu igrala Marija Kohn.

Iako su Anine bilješke nastajale u okrutnom vremenu mržnje i straha, u toj je knjizi najmanje riječ o holokaustu ili fašizmu, istaknuo je redatelj. "O tome se u njoj govori možda deset posto. Ostalo su priče o tome tko je ta mlada osoba, o prvom poljupcu, o ljubavi, odnosu s roditeljima, njenim snovima, o tome što želi biti kad odraste", kazao je Sedlar.

Upravo su međuljudski odnosi u ekstremnim uvjetima jedna od tema predstave. "Iz 'Dnevnika' smo uzeli ono što nam se činilo najbitnijim - ukupno petnaest dijelova", kazao je redatelj. Kako je i "ljubav bila bitna komponenta tog dijela Anina života", tri se monologa odnose na Petra, mladića čija se obitelj našla zatočena s Aninom obitelji i u kojega je Ana bila pomalo zaljubljena.

Dok se predstava kroz Anina dnevnička razmišljanja s jedne strane bavi zbivanjima u skučenom tavanskom prostoru amsterdamske zgrade u kojoj je obitelj Frank u 30 kvadrata uz još četiri osobe provela dvije ratne godine, 1942. - 1944., to nije samo priča o jednoj djevojčici kojoj su oduzeti snovi: to je priča o čitavom jednom vremenu, napomenuo je redatelj.

Glumačko-igrani dio predstave prati Sedlarov dokumentarni film koji kroz obilje dokumenata i fotografija prikazuje čitav Anin život, ali i povijest obitelji Frank, koja je četiristo godina živjela u Frankfurtu, odakle je nakon dolaska nacista na vlast pobjegla u Amsterdam.

U filmu je i originalni video-snimak Ane kako maše s prozora svoje kuće na jednom vjenčanju neposredno prije nego što je obitelj prisiljena na skrivanje, a prikazuje i stvarno tajno skrovište u kojemu je Ana pisala svoj dnevnik.

"Taj nam je dio jednako bitan jer on unutarnjem okviru Aninih osjećaja i razmišljanja u zatočeništvu daje vanjski okvir holokausta, pojašnjava što je sve holokaust bio", pojasnio je redatelj.

Jedan od onih koji se pojavljuju u filmu je i hrvatski producent židovskog podrijetla Branko Lustig, snimljen u koncentracijskom logoru Bergen Belsen u Njemačkoj na mjestu gdje je Ana Frank umrla i gdje je on s njom zajedno proveo dva i pol mjeseca.

Lustigova je potresna ispovjest ujedno i završnica predstave, u kojoj se njegova poruka stapa s onom Anina dnevnika, koja, unatoč svemu što se tada događalo, nije poruka mržnje, već "poruka tolerancije, mira i ljubavi", istaknuo je Sedlar.

"Bez ijedne riječi mržnje, Ana poručuje kako vjeruje da postoje ljudi dobra srca i to je poruka i te predstave - ljubav, koja je vječna", kazao je.

Predstava već ima dogovoreno gostovanje ovog proljeća u Tel Avivu, kamo odlazi na poziv Hebrejsko-arapskog kazališta u Jaffi.

Svoje bavljenje pričom o Ani Frank Sedlar je proširio i dokumentarno-igranim filmom "Ana Frank, nekad i danas", koji od sljedeće godine kreće u distribuciju u kina diljem svijeta. U filmu, snimljenom u Gazi Ramallahu i Jaffi, Anine riječi po prvi put izgovaraju palestinski glumci na arapskom jeziku.