Predstava "#radninaslov antigona" u režiji Renate Carole Gatice, čija će premijera biti u subotu 11. travnja u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM), osuvremenjena je verzija buntovničke, revolucionarne borbe za istinu i pravdu u kojoj se tragična antička junakinja bori za novi red u modernome društvu.

 

"Naša je Antigona hakerica koja se bori za dostupnost informacija nasuprot politici velikih medijskih kompanija koje smatraju da informacije narodu treba dozirati", kazala je Gatica u razgovoru za Hinu.

Tekst je napisao mladi argentinski redateljski, autorski i bračni par Jazmin Sequeira i Luciano DelPrato, koji je Sofoklovu tragediju iz 5. stoljeća prije Krista kao polazište za svoj tekst uzeo smatrajući da su klasici dramske literature izuzetno suvremeni i da odlično mogu poslužiti kao predlošci za bavljenje temama koje se tiču modernoga čovjeka.

"Tekst je napisan u Argentini s namjerom da kasnije bude prilagođen upravo za ZKM, a ideja je bila kroz suvremenu problematiku ispričati istu priču sadržanu u klasičnome predlošku", kazala je Gatica.

Definiranje prava na dostupnost informacija

Klasičnu tragediju starogrčke dramske umjetnosti o suprotstavljanju pojedinca nemilosrdnoj vladajućoj politici i borbi za vlastite moralne vrijednosti autori su pretočili u priču o "suvremenoj Tebi" u kojoj je Sofoklova tragična heroina pretvorena u mladu i buntovnu internetsku aktivistkinju.

"Riječ je o vjerojatno jedinoj grčkoj tragediji koja ima ne jednog već dvoje glavnih protagonista - Antigonu i Kreonta - u kojoj se dramski konflikt ne razvija oko podjele na dobro i zlo, već oko njihova dva posve suprotstavljena načina gledanja na svijet", kazala je Gatica.

U svojim su stajalištima toliko tvrdoglavi i radikalni da ne ostavljaju mjesta ni za što drugo - ili će biti kako su oni zamislili, ili su spremni umrijeti.

U najnovijem uprizorenju poznate Sofoklove tragedije tekst je koncipiran i dramski strukturiran kao i njegov predložak, svi se likovi zovu kao i u originalu, a radnja je prenijeta u suvremeni kontekst.

Okosnica priče je teroristički napad vjerskih ekstremista na glavni gradski dnevni list u Tebi. Antigonin brat Polinik zna da je napad zapravo naručila sama vlast i to prije pogibije uspijeva otkriti sestri.

"Umjesto da pokušava pokopati svojeg brata, naša Antigona Polinika zapravo pokušava 'otkopati', dati mu mogućnost da izgovori ono što zna", kazala je Gatica.

Odlučna raskrinkati urotu, Antigona ulazi u sukob s Kreontom, velikim medijskim magnatom. "U našoj se predstavi, kao i u originalu, radnja razvija oko problematike moći - ovdje je to moć vladanja raspodjelom informacija", istaknula je redateljica.

Neki misle da informacije moraju kružiti horizontalno, da moraju biti dostupne svima - što je stajalište suvremene Antigone, dok današnji Kreont, kao čelnik medijske kompanije, smatra da informirati znači sortirati informacije i da je to jedini način da narod "preživi i bude sretan i zdrav", pojasnila je.

Teba kao metafora isključivosti suvremenosti

Jedna od temeljnih poruka teksta je i globaliziranost problema suvremenog čovjeka. "Zanimljivo je da se iste stvari događaju u svakom i najmanjem zakutku svijeta i fascinantno je bilo vidjeti kako potpuno ista struktura konflikta vrijedi kako u Argentini tako i u Hrvatskoj", napomenula je redateljica.

Možemo, stoga, reći da se suvremena Teba nalazi svugdje, ona je taj globalizirani svijet, pojasnila je.

U tome svijetu postoje samo podjele na one koji su uz nas i one koji su protiv nas, smatra redateljica. Taj ekstremizam dovodi do toga da imamo potrebu sve ono što nije upravo onako kako bismo mi željeli, naprosto izbrisati, odstraniti, pojasnila je.

Kao i u grčkoj tragediji, u današnjem svijetu nema mogućosti dijaloga i suživota, jedan pristup isključuje drugi a to u konačnici dovodi do općeg uništenja: Kreont i Antigona branit će do krajnjih granica svoje svjetonazore, ostat će kruti u stavovima do točke vlastita uništenja i uništenja onih koji ih okružuju.

"Antigona je priča o konfrontaciji, nesposobnosti prihvaćanja svega što je različito, netoleranciji prema drugome i drugačijemu, nemogućnosti dijaloga, a to je trenutno jedan od najvećih problema u svijetu", napomenula je Gatica.

Antigonu glumi Anđela Ramljak, Kreont je Sreten Mokrović, a Jasmin Telalović, Petar Leventić, Vedran Živolić, Frano Mašković i Danijel Ljuboja glume kor, masu iz koje povremeno "iskaču" kako bi "uskočili" u određene uloge potrebne za razvoj radnje - Izmene, Hemona i drugih.

Manipuliranje informacijama stvara novu stvarnost

Radnja na sceni snima se s dvjema kamerama koje označavaju nevidljivu crtu razdvajanja između publike i glumaca, a sve što snimaju fragmentirano se emitira na deset ekrana.

"To je zapravo predstava o tome kako bi mediji u stvarnosti pokrivali sve te događaje, kako bi se ta problematika tretirala u stvarnim medijima", kazala je Gatica.

Ono što se na ekranima vidi zapravo su samo fragmenti stvarnosti a bit je bilo pokazati kako je u globaliziranom svijetu, gdje postoji Facebook, internet, televizija, sve samo konstrukcija realnosti.

Zaključak je da ništa nije stvarno osim kazališta jer se u njemu nešto događa u stvarnosti, uživo.

"Postavljajući pred publiku stvarnog čovjeka-glumca koji nešto radi, te prikazujući kako izgleda kad se to što on radi predstavi kroz fragmentirane informacije htjeli smo pokazati kako, ako prikažemo samo dio istine, možemo konstruirati neku posve novu istinu", poručila je Gatica.

Kazalište, pritom, ostaje kao nekakva krajnja istina, jer "ono je doista to što vidiš".