U caffe baru Forum, u sklopu manifestacije Coolturkafe-a, jučer je gostovao jedan od najvećih pustolova među fotografima i najboljih fotografa među pustolovima - Davor Rostuhar.

U Zadar je došao kako bi održao multimedijalno putopisno predavanje o svojoj posljednjoj ekspediciji ‘Snowman trek' u Butanu, malo poznatoj, a iznimno zanimljivoj kraljevini u Himalaji i predstavio svoju najnoviju knjigu pod imenom "U zemlji zmaja".

„Snowman trek" je jedan od najljepših i najzahtjevnijih planinarskih putova na svijetu. Prolazi najzabačenijim predjelima Himalaje do doline Lunana - najudaljenije doline u Himalaji u kojoj žive ljudi. U 21 dan ekspedicije, Davor Rostuhar je prehodao 320 kilometara na visini između 4000 i 5400 metara iznad mora. Do sada još nitko iz Hrvatske nije prošao taj zahtjevan i predivan put.

Butan je posljednja budistička kraljevina u Himalaji koja utire originalan i posve jedinstven put razvoja:

Nacionalni cilj je sreća, a ne ekonomska dobit, a ona se ostvaruje posebnom brigom za okoliš, tradicionalnu kulturu i održiv, ograničen razvoj.

Butan do 1961 nije imao ni školstvo ni zdravstvo ni ceste. Do 1974 nije bilo stranaca i turista. Do 1999. Nije imao televiziju ni Internet. Danas i dalje u Butanu nema plastičnih vrećica, jumbo plakata, MTV-a, itd...

Davor Rostuhar, jedini član ekspedicije u Butan na sebi svojstven i kod publike odlično prihvaćen način, istraživao je i dokumentirao tu neobičnu kulturu i shvatio da i mi jako puno možemo naučiti od Butanaca. O svemu tome je napisao novu knjigu kratkih priča „U zemlji zmaja" u kojoj nam donosi priču iskusnog lovca na kulture koje nestaju.

Za razliku od dosadašnjih knjiga u kojima se Rostuhar izražavao putopisno, reportažno, publicistički te popularno znanstveno, u knjizi o Butanu odlučio je pisati kratke priče, pjesme ili crtice i kroz svaku od njih opisati neku zanimljivost o Butanu. Butan je posljednja budistička kraljevina u Himalaji koja utire originalan i posve jedinstven put razvoja.

Nacionalni cilj je sreća, a ne ekonomska dobit, sreću čine sačuvan okoliš, zdrava hrana, snažan kulturni identitet te održiv, ograničen razvoj. Butan do 1961. nije imao ni školstvo, ni zdravstvo, ni ceste. Do 1974. nije bilo stranaca i turista. Do 1999. nije imao televiziju ni internet.

Danas i dalje u Butanu nema plastičnih vrećica, jumbo plakata, MTV- a... Butan je zemlja koja sama diktira svoj razvoj i ograničuje dodir s vanjskim svijetom. U želji da očuva samu sebe, planski potiče vlastitu izoliranost.

„Za posjet Butanu morate se obvezati potrošiti najmanje 200 dolara dnevno, ono što dobivate za taj novac nije luksuzan smještaj ni odlična hrana, ali ćete još uvijek imati lažan privid „otkrivanja".

Mali broj posjetioca plaća ekstremno visoke cifre da dođe u tu zemlju, a ono što je Butancima najvažnije, ne uništavaju kulturu, krajolik i autentičnost Butana jer ih je toliko malo da su gotovo nevidljivi. Svakako zanimljiva zemlja od koje i mi možemo jako puno naučiti." - kazao je Rostuhar.