Nepokolebljiva Candace Bushnell, žena koja je stvorila Carrie Bradshaw, bliži se šezdesetoj, njezine književne junakinje danas su heorine u srednjim godinama koje iza sebe imaju propale brakove i ne gaje iluzije o savršenoj ljubavi. Bushnell trenutno promovira svoju novu knjigu 'Killing Monica', centar New Yorka zamijenila je opuštenim životom u prirodi, skupe cipele joj više nisu fetiš, muškarci su joj postali naporni, a žene sve manje hrabre.

Bog stvori ženu, a Candace Bushnell smjestila ju je u grad, dala joj slobodu izbora i pustila nas da vidimo kamo je ta sloboda može odvesti. Ipak, nekad jedna od najvećih partijanerica na Manhattanu, nedavno je pobjegla iz grada u Connecticut i tamo, kaže, živi vrlo discipliniranim i zdravim životom. Nema više zabava do zore i ispijanja šampanjca u najpopularnijim njujorškim klubovima.

'Istina, bila sam divlja i puna sebe, nešto poput Miley Cyrus danas, u showu sam uvijek imala glavnu ulogu koja je podrazumijevala sklonost pretjerivanju. Što sam starija, sve manje me zanimaju skupe cipele, torbe i odjeća. U jednom trenu sve mi je to postalo manje važno. Želim stariti dostojanstveno, a ne juriti frajere od 25 godina, natezati bore i glumiti da se osjećam kao da mi je trideset. Bližim se šezdesetoj, ali osjećam se super jer sam napravila rez u životu i više mi nije najvažnija stvar ispunjavati očekivanja društva.

Živim kako volim i kako mi paše - u prirodi, jašem, jedem puno šparoga, pijem čaj prije spavanja. Nije više u mom stilu da se opijam, previše godina imam za stil života koji sam nekad vodila. Godine donose mudrost, a takva je i moja  glavna junakinja novog romana. Carrie Bradshaw za mene je bila svaka djevojka u gradu, dok je Monica žena koja ne griješi.'

 

Priželjkuje li snimanje trećeg nastavka filma 'Seksi i grad' ili bi ipak više voljela da se ekranizira njezin novi roman?
'A zašto ne oboje? Danas je sve manje prave zabave za žene. Milijuni muškaraca svakoga dana rade milijune glupih stvari, dva filma za žene uopće nije previše. Premalo je ženskih junakinja srednje dobi danas na velikom platnu. Društvo se trudi iz petnih žila da ih napravi nevidljivima. Žene trebaju strast i nakon četrdesete. Samo što ženama danas više nego ikad nedostaje hrabrosti.

Npr. brak - svi znamo koliko je to težak posao, ali posao koji uglavnom odrađuju žene. Brak ne znači jednakost, ponajmanje danas. Znam toliko žena koje njihovi muževi nakon deset godina braka uopće ne primjećuju ili ih podcjenjuju. Lako je ženama koje su financijski neovisne, one sebi mogu priuštiti razvod, ali one koje to nisu u stanju, u braku u takvim situacijama gube hrabrost i dostojanstvo. Žene u dvadesetima i tridesetima usredotočene su na svoj izgled i pronalaženje partnera, koje će ih cipele uvesti u koji klan. Sasvim razumljivo. Ali u zreloj dobi druge vrijednosti bi trebale doći na prvo mjesto, ne ono što imate na sebi, nego u sebi. Tako ja to vidim.'

Bushnell se 2002. udala za baletana Charlesa Askegarda, deset godina mlađeg. Brak je potrajao devet godina, a razdoblje nakon razvoda za slavnu Njujorčanku bilo je najgore u životu.
'Biti razvedena u pedesetima, bio je to najgori osjećaj u mom životu. Društvo se pravi kao da ne postojiš', priznala je Bushnell.

'Danas živim kao kad sam imala 12. Muškarci me nisu previše zanimali, vožnja biciklom bila mi je puno veća avantura', zaključuje.