U ponedjeljak 20. srpnja u prostorijama Hrvatske gospodarske komore u Puli, održan je Okrugli stol pod nazivom 'Spasimo našu prošlost' na temu problema restauracije i digitalizacije hrvatske arhivske filmske baštine. 

Raspravu o ovoj temi inicirao je redatelj Rajko Grlić, zapanjen činjenicom da je svega dvadesetak hrvatskih baštinskih filmova danas dostupno na suvremenoj tehnologiji za prikazivanje u kinima. 

Na Okruglom stolu održanom u sklopu Pula PROfessional programa Pulskog filmskog festivala sudjelovali su Vladimir Stojsavljević iz Ministarstva kulture, predstavnici Hrvatskog audiovizualnog centra ravnatelj Hrvoje Hribar i Sanja Ravlić, zatim Vlatka Lemić i Zlatko Draganović iz Hrvatskog državnog arhiva, Carmen Lhotka iz Kinoteke, Danilo Šerbedžija iz Društva hrvatskih filmskih redatelja, Jasminka Božinovska Živalj s HRT-a, Vinko Grubišić iz Jadran Filma, Nenad Puhovski iz Factum produkcije i Zagreb DOX-a, Tom Vujnović iz studija za restauraciju Vizije, Ljubo Tomanović iz Europe Media Nesta, odvjetnik Bojan Čobanić te Aleksandar Erdeljanović iz Jugoslovenske kinoteke. 

Na Okruglom stolu je istaknuto kako je za kompletnu restauraciju i digitalizaciju samo jednog dugometražnog filmskog naslova potrebno oko 140 tisuća kuna. Digitalno su restaurirana i pohranjena, što znači spašena od propadanja, samo 24 filmska naslova što čini samo približno osam posto od svih dugometražnih igranih filmova u hrvatskoj filmskoj baštini. Ove uznemirujuće brojke, istaknute na Okruglom stolu, govore isključivo o dugometražnom igranom filmu. Kod dokumentarnog i animiranog filma te kratkih filmova svih rodova omjer snimljenog i sačuvanog puno je porazniji. 

Direktor Jugoslavenske kinoteke Aleksandar Erdeljanović naveo je podatak kako u Europi postoje samo tri države koje nisu riješile vlasnička prava nad filmovima proizvedenima za vrijeme socijalizma, a to su BiH, Srbija i Hrvatska. 

Ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar, citirajući članak 35 Zakona o audiovizualnim djelatnostima koji navodi obvezu vlasnika  da investira u zaštitu i restauraciju audiovizualne baštine, naveo je kako je 'država smatrajući se u gornjem smislu legitimnim vlasnikom filmova proizvedenih prije 1991. godine u njihovu zaštitu uložila 27 mljuna kuna u razdoblju od proteklih 18 godina'. Problem je, dodao je, što pojedinci to vlasništvo državi osporavaju. 'Država u dokazivanju svog vlasništva nedovoljno sustavno ustrajava, dok oni koji isto vlasništvo pripisuju sebi nemaju minimimalne pravne osnove za takvo potraživanje. U Hrvatskoj je iz istih razloga nastupio vlasnički vakuum i upravna autonomija koja ometa korištenje međunarodnih sredstava u obnovi, jednako kao što spriječava protočno korištenje klasičnih djela u hrvatskoj javnosti', zaključio je Hribar. 

Predstavnik uprave današnjeg Jadran filma Vinko Grubišić sve je navedene kritike ocijenio neosnovanima, te porekao i sve navode ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara. 

Sudionici skupa naposlijetku su javno pozvali organe hrvatske države na žurno djelovanje, a predstavnik Ministarstva kulture Vladimir Stojsavljević iznio je prijedlog osnivanja stručnog povjerenstva u svrhu razmatranja navedenih pitanja, te obećao rezervaciju posebnih proračunskih sredstava za svrhe obnove baštine, nakon što se vlasnička pitanja pravno raščiste.