35. je to samostalna izložba fotografija ovog plodnog paškog autora

U sklopu Pag Art Festivala, u crkvi Svetog Jurja u Pagu, otvorena je 35. samostalna izložba fotografija Josipa Portade pod nazivom „Kamen i snovi".  

Portada je član ULUPUH-a, HND-a, IFJ-a i grupe Otočni fotografi, a izlagao je u eminentnim prostorima kao što su Muzej Mimara, Moderna galerija Josip Račić, NSK-a i Galerija ULUPUH-a u Zagrebu, Centar vizualnih umjetnosti u Lovranu, Galerija Principij i Narodna čitaonica u Rijeci, Kneževa palača, Galerija HDLU-a i Galerija Crkve sv. Petar i Andrija Stari u Zadru, Centar vizualnih umjetnosti u Rovinju, Narodni muzej u Labinu i u Galeriji M 21 u Pečuhu u Mađarskoj.

Izložbu je otvorio maestro Lovro Pogorelić, umjetnički direktor Pag Art Festivala.

- Josip Portada je moj dugodišnji prijatelj, umjetnički fotograf, slikar, pisac, pjesnik, čovjek koji ide za svojim ciljem do kraja, a takvi ljudi renesansnog duha oplemenjuju gradove, rekao je maestro Pogorelić.

Josip Portada je rekao kako je na izložbi postavljeno devetnaest fotografija s motivima kamena dijelom obrađenih u slike iz snova.

- Kamen i snovi su stalnost otoka, dio vremenskog lanca na kojem su,  s jedne i s druge strane, ljubav, upornost i stvaranje, sve ono bez čega na golom kamenjaru ne bi bilo čovjeka. Čini se kao da otok postoji kako bi kamenu dao smisao, a čovjek je tu kako bi tom postojanju darovao  misao i snove, rekao je Josip Portada.

Recenziju izložbe napisao je Tonko Maroević, akademik, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar.

- Fotograf Josip Portada tražio je i nalazio zaobljene kamene oblike-oblutke, naveo je Maroević, -a posebno je rado selektirao one s okruglim perforacijama. S obzirom da je sferna ili, u svakom slučaju, zaobljena formacija okupljenih kamenih čestica nalik koštanim lubanjama, rupe i bušotine u njihovom tkivu izgledaju nam kao otvori usta ili, još bolje, kao očne duplje.

Tako doživljujemo i inverziju: čini nam se da nas oblutci motre, da smo i mi sami viđeni očima kamena. Nakon izbora karakterističnih primjeraka kamenčića obrađenih morskim valovima, te svjestan da ih ne možemo ravnodušno gledati bez svojevrsne empatije, Josip Portada se odlučuje na intervencije u kojima predmetnome svijetu daje i oniričku dimenziju.

Naime, učestalo ih stavlja u nove međusobne odnose, multiplicira ih, zrakasto organizira, zrcalno ih projicira ili člankovito niže, postižući dojam strukturalne povezanosti elemenata. Već i inače ekspresivan (katkad vrlo privlačan, a katkad gotovo odbojan) objekt umnažanjem i dekontekstualiziranjem postaje izvor novih sanjarija.

Igra svjetla i sjene po gklatkim i hrapavim površinama isto tako nas odvodi od obične realnosti prema nekim drugim, pa i onostranim protegama. Izdvojeni predmeti u beskraju tamne pozadine emaniraju gotovo magične učinke talismana, amajlije, a "grupne kompozicije" istovrsnih - ali proporcionalno ulančanih kamenih oblutaka uvlače nas u kadar svojim novim ritmovima.