Kada je prije dvije godine privatna investicijska kuća Paulson & Co. za više od pola milijarde dolara kupila tvrtku Steinway Musical Instruments, u sklopu koje je i kultni Steinway & Sons, ljubitelji amblematskih klavira koji već više od 160 godina fasciniraju glazbeni svijet strahovali su za budućnost toga luksuznog brenda, piše Slobodna Dalmacija

No prije mjesec dana stigao je najbolji mogući lijek za te bojazni - Steinway & Sons na londonskom su Masterpiece Fairu, sajmu remek-djela, dakle, pokazali najnoviji model klavira koji je za njih dizajnirao Frank Pollaro, a koji ga je, iz poštovanja spram savršenog sklada koji takav klavir nužno sugerira, nazvao "Fibonacci".

To glazbalo napravljeno je u čast 600 tisuća prodanih klavira Steinway & Sons u svijetu, a njegova je cijena impresivna - 2,4 milijuna dolara, dok će šest dodatnih glazbala koja će ga slijediti i biti dio iste "Fibonacci" serije biti nešto jeftiniji.

Lennonov ‘Imagine'

U svakom slučaju, London Masterpiece Fair, koji je zatvoren 1. srpnja, bio je pravo mjesto za pokazivanje krunskog dragulja koji, usprkos svemu, i dalje blista pod imenom Steinway & Sons.

U Londonu, naime, šest godina zaredom Sajam remek-djela okuplja više od 40 tisuća posjetitelja, kupaca, kolekcionara, kustosa, pripadnika svjetskog jet-seta koji su razgledali, ali i trgovali eksponatima koji obuhvaćaju razdoblje od gotovo 4000 godina umjetnosti, od antike do radova Claudea Moneta i Andyja Warhola.

Čast da prvi svira na klaviru "Fibonacci" dobio je Lang Lang, jedan od pijanista iz velike obitelji Steinway - u kojoj je i Ivo Pogorelić - koji ga je "isprobao" u Beverly Hillsu, u Sjedinjenim Državama.

"Fibonacci" je tako za gotovo milijun dolara "prešišao" najskuplji ikad prodani pijanino, onaj na kojem je John Lennon skladao legendarnu pjesmu "Imagine". Taj bijeli klavir, proizveden 1970. u Hamburgu, prodan je na dražbi prije 15 godina, kupio ga je George Michael za 1,67 milijuna dolara, a te iste godine, u čast 70. obljetnice rođenja Johna Lennona, Steinway & Sons je kreirao liniju "Imagine" koja je sadržavala stotinu klavira identičnih onome koji je Lennon kupio za Yoko Ono.

Konkurencija iz Kine

Steinway & Sons, premda poniknula u Njemačkoj, američka je tvrtka u kojoj su Heinrich Engelhard Steinweg i njegovih pet sinova ostvarili svoj kreativni i poslovni san još 1850. na Manhattanu. Tvornica u New Yorku godišnje proizvede oko 3000, a tvornica u Hamburgu, osnovana 1880., dvije tisuće klavira.

Klaviri Steinway sastavljaju se kao i prije 160 godina - od oko 12 tisuća dijelova. Izrada jednoga traje oko godinu dana, tijekom koje tristo majstora obrađuje osam vrsta drva, a svaki instrument ima na sebi serijski broj, datum kad je dovršen, model, ali i ime majstora koji je na njemu radio, kao i komu je i gdje prodan.

No prodaja luksuznih glazbala Steinway & Sons, posebno onih velikih, koncertnih, nije ni nalik onoj otprije stotinjak godina, a azijska konkurencija privlači manje zahtjevnu klijentelu. Najjeftiniji kineski glasovir košta manje od 10 tisuća eura, a godišnje se u Kini proda oko 300 tisuća klavira, što i nije puno ako je istina da 40 milijuna Kineza svira klavir, od čega je polovina njih još na školama i konzervatorijima.

Dakako, kineski ili korejski klaviri nisu Steinwayu ni do gležnja, ali koštaju deset puta manje. Steinway & Sons, ali i drugi ugledni proizvođači klavira, osobito oni u Europi, ne mogu ići ispod nekog standarda, a to znači i cijene, dok moderna klasa amaterskih glazbenika ili onih koji sviraju klavir rekreativno, za svoju dušu, ne traže vrhunsku kvalitetu i ne smeta im svirka na ulaštenim, velikim i jeftinim kineskim glasovirima.

S druge strane, tko ima klavir Stainway, ima ga za više od jednog života, što je posve suprotno dominantnom konzumerističkom duhu današnjeg vremena. Uza sve to, muziciranje na klaviru nije osvojilo nove bogataše u mjeri u kojoj je likovna umjetnost osvojila ruske, arapske i dalekoistočne tajkune, koji na dražbama u New Yorku i Londonu nabijaju cijene djelima zapadnih suvremenih likovnih umjetnika. Drugim riječima, nisu klaviri, čak ni oni iz tvornica Steinway & Sons, skupi tim novim oligarsima i njihovim potomcima, nego - oni za njih nemaju sluha.