'Knjiga izlazaka' Kristijan Vujičić (Naklada Ljevak)

'Knjiga izlazaka' Kristijana Vujičića pisana je na granici romana i ulančanih pripovijesti koje na duhovit i jednostavan, a opet uman način govore o doživljajima četrdesetogodišnjega glavnog lika i njegovim legendarnim izlascima. U noći u kojoj se Božidar Kukec samopropituje o svojoj prošlosti i razlozima trenutačne usamljenosti na vratima njegova stana pojavljuju se dvojica djelatnika Odjela za ćudoređe: njegov branitelj i đavolji odvjetnik. Budući da je Kukec optužen da je serijski monogamist, ovaj neobični trojac zajednički zapisuje njegovu Knjigu izlazaka. Čitatelji tako prate glavnoga lika i njegova tulumarenja po zagrebačkim kvartovima i klubovima poput Kulušića i Jabuke, ali i na ulicama Praga i New Yorka.

Autor i u ovome romanu rado eksperimentira, citira i parodira – pozivajući se na Kafku, Bulgakova i Bukowskoga na primjer – filozofski program pomiješan je s humorističnim, religijski s trivijalnim, putopisni sa stripovskim i filmskim i tako redom.

Kristijan Vujičić rođen je 1973. u Zagrebu, u kojem je završio osnovnu i srednju školu te diplomirao filozofiju i religiologiju na Sveučilištu u Zagrebu. Objavljivao je prozu i recenzije u više časopisa za kulturu i dnevnih listova. Radi u Nakladi Ljevak kao urednik te je 2014. dobio nagradu Kiklop za urednika godine. Već gotovo cijelo desetljeće uređuje i vodi tribine društveno-humanističke tematike pod nazivom 'Paralelni svjetovi' u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića. Objavio je četiri romana: 'Ponavljanje: Zaigranost proljeća i života', Knjigomat, 2012. (polufinalist nagrade tportala za roman godine), 'Udruženje za mravlje igre', Naklada Ljevak, 2009. (uži izbor za Nagradu SFERA), 'Gospodin Bezimeni', Naklada Ljevak, 2007. (uži izbor za Nagradu Fran Galović 2007) te 'Welcome to Croatia: Doživljaji jednog turističkog vodiča', Naklada Ljevak, 2006. (Nagrada Kiklop 2006).

'Sva je priroda divlja i surova' Ivančica Đerić (Fraktura)

Ivančica Đerić, spisateljica i pjesnikinja, rođena je u Sisku 1969. te odrasla u Prijedoru. U Zagrebu je diplomirala na Fakultetu političkih znanosti, a magistrirala je na Sveučilištu Carleton u Ottawi. Živi u Torontu i radi u informatičkoj industriji. Napisala je romane 'Zemlja u zrnu kafe' (2003), 'Bosanci trče počasni krug' (2006), 'Priručnik za zločin' (2008), 'Nesreća i stvarne potrebe' (2012) i 'Sva je priroda divlja i surova' (2013), a roman 'Nesreća i stvarne potrebe' ušao je u uži izbor za nagradu Meša Selimović i NIN-ovu nagradu.

Kad sazna da se njezina prijateljica iz studentskih dana Jovana Jakšić vraća iz Kanade, odvjetnica Kastelić prisjeća se kraja osamdesetih u Zagrebu. Želeći dokučiti tko je ubojica koji je u to doba brutalno ubijao mlade djevojke iz provincije, a čija je žrtva bila i njihova kolegica iz studentskog doma, grozničavo zapisuje sve čega se uspijeva sjetiti. Njezin suprug, ugledni sudac, također se mora vratiti u dane mladosti. Na taj povratak u prošlost prisiljava ga brat njegova najboljega poginulog prijatelja koji pokušava shvatiti prave razloge raspada svoje obitelji. Kastelići pritom nisu ni svjesni da niz zločina iz prošlosti upravo dobiva svoj suvremeni nastavak.

U svojemu nostalgičnom trileru 'Sva je priroda divlja i surova' spisateljica s kanadskom adresom Ivančica Đerić opisuje vrijeme koje je samo na prvi pogled prošlo svršeno.

'Vješanje kradljivaca ovaca' Sanja Lovrenčić (Mala zvona)

'Vješanje kradljivaca ovaca', novi roman Sanje Lovrenčić, nudi čitatelju izazovan hibrid. Smještajući radnju u neodređenu ali blisku budućnost, on propituje neke od akutnih problema sadašnjice: koje su moguće konsekvence reklamiranja, gomilanja smeća, društvene polarizacije, narcističkog društva, genetskih eksperimenata, manipulacije vremenom. Istodobno, tekst funkcionira kao niz pojedinačnih epizoda, pisanih vrlo često u prvom licu, gotovo ispovjednim tonom, u kojima se uz navedene 'velike teme' uvijek pojavljuju i intimniji sadržaji – ljubav, nošenje sa starošću, smrću, pokušaj profiliranja vlastitih uvjerenja u okolnostima u kojima sam koncept uvjerenja postaje neodrživ te propitivanje etičkih pozicija.

Balansirajući neprekidno između općeg i pojedinačnog, javnog i intimnog, stvarnosti bliskog i fantazmagoričnog, žanrovski-popularnog i hermetičnog, 'Vješanje kradljivaca ovaca' uvlači čitatelje u jedinstven prostor i problematiku te i oni sami postaju sudionici u njegovom znanstvenofantastičnom heterokozmosu koji uvijek poziva na osobnu odgovornost.

Sanja Lovrenčić (Knin, 1961), književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama 'Insula dulcamara'. Otad je objavila još šest pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski i slovenski. Za knjigu 'Rijeka sigurno voli poplavu' dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu pjesama 2007. Autorica je nekoliko proznih knjiga – zbirki kratkih priča 'Wien Fantastic', 'Portret kuće' i 'Zlatna riba i istočni Ariel', romana 'Kolhida', 'Klizalište', 'Dvostruki dnevnik žene sa zmajem', 'U potrazi za Ivanom' (nagrada Gjalski 2007), 'Martinove strune' (objavljen 2008. na hrvatskom i na njemačkom; Literaturpreiss SMSK) i 'Ardura' (2012). Autorica je i fantastične trilogije 'Zmije Nikonimora'. Bavi se i prevođenjem.

 'U sedlu je tijesno za dvoje' Ivica Ivanišević (Hena com)

'Melankolija, humor i živo oko. Oko dječaka koje sve opaža i prema svojoj blizini uspostavlja nepogrešivo dobrohotan i blag, smijehu okrenut pogled. Čitajući roman Ivice Ivaniševića dok vani cvrčci padaju s grana od vrućine i dok se pola kilograma srdela kuha u najlonskoj vrećici što sam je zaboravio u autu, i sam postajem dijelom njegovog intimističkog, dječačkog čuda i govora. Jer sve tako lako prepoznajem, najlakše onu nevinost bivšeg vremena koje je tako nepovratno iščezlo iz vlastita volumena i glasa. Svijeta o kojem piše Ivanišević, nažalost, više nema. Prerije i ponija više nema, nema bome ni nas samih, a ni naših heroja koji su se ukazivali na svakom horizontu prema kojem bismo okrenuli lice. Nema budućnosti, ali postoji onaj tijesni spas udvoje. Neki kažu da je to ljubav', opisuje nakladnik ovaj zabavni roman poznatog splitskog novinara i urednika.

Ivica Ivanišević je, stoji u nekonvencionalnoj bilješci o piscu, pisac opće prakse koji iz pojedinačnih komedija gradi kolektivnu. Njegove autorske preokupacije uključuju jučer, danas i malo sutra. Kad je sit svega i gladan južnjačke utjehe, postaje javni bilježnik perfekta, prizora iz mračnog života, zavičajnih humoreski, filozofije grintanja i svih onih malih nostalgičnih nevolja koje moraju ući u zapisnik da bi se znalo da je život, zapravo, jedno veliko čudo.

'Ljubavni roman' Ivana Sajko (Meandarmedia)

Ivana Sajko (Zagreb, 1975) diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suosnivačica je kazališne skupine BAD co., u kojoj je do 2005. djelovala kao dramaturginja i redateljica, da bi kasnije nastavila režirati i izvoditi vlastite drame u hibridnim izvedbenim formama eksperimentirajući s problemima odnosa dramskoga teksta i scenske izvedbe bazirane na glazbi. Drame su joj prevedene na svjetske jezike te postavljene u kazalištu i na radiju diljem svijeta. Četverostruka je dobitnica nagrade Marin Držić za dramsko djelo te odličja Viteza reda umjetnosti i književnost Republike Francuske.

'Ovaj je roman imao trenutke nevjerojatne lakoće, kao i duge periode kad mi se u potpunosti opirao. On je ujedno nastajao tijekom stalnih seljenja, ne samo iz stana u stan, iz grada u grad, već iz države u državu. Iako ni u kojem aspektu nije autobiografski, u njega je utisnuto to fizičko i emotivno iskustvo neprekidnog kretanja, privremenosti, nesigurnosti, umora, iscrpljujućeg izvanrednog stanja koje bi ponekad eskaliralo u paniku kojoj je najčešći povod bio briga za dijete ili nemogućnost (iz ovog ili onog razloga) da pišem, a unutar kojeg je upravo ovaj roman, njegovo završavanje i konačno izricanje, bio točka koja me je držala u fokusu. Pa čak i u nadi', opisala je ‘Ljubavni roman’ u jednom intervjuu Ivana Sajko.