Može li se pola godine živjeti u Šibeniku, a pola u Brazilu, Boliviji, Argentini..? Ako pitate Maju Klarić, odgovor je - naravno!

Može li se pola godine živjeti u Šibeniku, a pola u Brazilu, Boliviji, Argentini..? Ako pitate Maju Klarić, odgovor je - naravno!

S putopjesnikinjom, kako je često zovu, susreli smo se (ponovo) u Gradskoj knjižnici Zadar, gdje je predstavila zbirke poezije koje su rezultat njezinih lutanja svijetom.

''Quinta Pitanga'' priča je o Brazilu i otoku Itaparica gdje je Maja provela dva mjeseca na rezidencijalnom programu za književnike gdje je zbirka i nastala, dok je treća zbirka ''Nedovršeno stvaranje" (vlastita naklada, 2015.). napisana tijekom nedavnog putovanja kroz Južnu Ameriku, a koja kroz stihove priča o Peruu, Boliviji i Ekvadoru.

Freelance prevoditeljica i žena koju ''ne drži mjesto'', otkrila nam je što je sve doživjela na putovanjima.

Putovanja rađaju poeziju i obrnuto, kaže Maja. Ona je bila sretnica koju je UNESCO odabrao za odlazak u književnu rezidenciju pa je dva mjeseca boravila u Brazilu. On joj je, kaže otvorio tisuću tema.

U Salvadoru je spoznala koliki može biti jaz između bogatstva i siromaštva, i tada je započela pisati angažiranu poziju.

U Brazilu ne možete imati spisateljsku blokadu, priča Maja. Uz bogatu fotogaleriju koju je snimila sa dečkom na putovanjima, čuli smo i njezine pjesme.

U Maroku je volontirala i pomagala u maslinicima na farmi, a u Ekvadoru i Argentini radila je u hotelima. Sve su to programi koji nude smještaj i hranu, za one koji žele raditi. Maji to nije teško, jer ona mora putovati i na putovanjima stvarati nove pjesme, a kako sa dečkom dijeli strast za putovanjima, u dvoje je uvijek lakše i ljepše.