U Hamburgu je u srijedu, nakon probijanja svih mogućih rokova i proračuna, otvorena nova zgrada filharmonije čija je izgradnja koštala vrtoglavih 789 milijuna eura, što je oko pet godišnjih proračuna Ministarstva kulture RH

Sve je započelo idejom jednog bračnog para još 2001. Građevinski konzultant Alexander Gerard, inače rođeni Njujorčanin, i povjesničarka umjetnosti Jana Marko iz Austrije već dugi niz godina živjeli su i radili u Hamburgu, drugom najvećem gradu Njemačke i osmom u Europskoj uniji te su smatrali kako bi trebalo učiniti nešto što bi osvježilo život u hanseatskoj metropoli. Ubrzo su zaključili da bi to mogla biti nova i velika koncertna dvorana, sagrađena na jednom keju velike hamburške luke na obali rijeke Elbe.

Sve to ostala bi tek maštarija dvoje dobrostojećih Hamburžana da se Gerard nije obratio svojim kolegama s faksa Jacquesu Herzogu i Pierreu de Meuronu, u međuvremenu slavnim švicarskim arhitektima koji su itekako zagrizli za ideju projektiranja raskošne zgrade filharmonije u Hamburgu.

Gerard i Marko napisali su pismo gradskoj upravi Hamburga, kojim je tada vladao CDU-ov gradonačelnik Ole von Beust, u kojem su predstavili svoju ideju za filharmoniju na Elbi, ali isprva nije bilo nikakve reakcije. Bračni par ipak nije odustao te je sljedećih nekoliko godina konzultirao niz stručnjaka i konačno 2003. javnosti prezentirao idejni projekt izgradnje filharmonije koji su izradili arhitekti Herzog i Meuron. Hamburžani su tada bili oduševljeni idejom revitalizacije jednog zapuštenog transportnog keja pa je projekt u prosincu 2003. službeno podržao i gradonačelnik Beust. Prema preliminarnim planovima, zgrada koju su svi počeli nazivati Elbphilharmonie (Filharmonija na Elbi) trebala je biti gotova najkasnije do 2010. i koštati 77 milijuna eura.

U srijedu navečer svečano je otvorena konačno završena Elbphilharmonie, dakle sa sedam godina zakašnjenja, tijekom kojih su troškovi gradnje porasli za deset puta, na nevjerojatnih 789 milijuna eura! S druge strane, nova je hamburška filharmonija ipak završena, što se još uvijek ne može reći za novi berlinski aerodrom koji još spektakularnije probija rokove i gomila nove troškove.

Njemački su mediji danima uoči otvaranja Elbphilharmonie donosili razne priče o njezinoj kompliciranoj gradnji te projekt koji se stalno mijenjao i odnosima među glavnim investitorima, a to su Grad Hamburg, Commerzbank i arhitektonski ured Herzog & Meuron. Prema pisanju Der Spiegela, 'svi su ključni akteri godinama svom snagom radili jedni protiv drugih' te je gradnja zgrade filharmonije obilježena nizom svađa, optužbi za korupciju i nesavjesno poslovanje, promjenama planova i dogovora, izvan uobičajenih demokratskih procedura.

U jednom trenutku, kada je već potrošeno parsto milijuna eura, od svega se htjelo i odustati, no 2011. kontrolu nad projektom preuzeo je novi gradonačelnik, socijaldemokrat Olaf Scholz.

'Bila je to zgrada koja se gradila već nekoliko godina, a za nju nisu postojali do kraja završeni arhitektonski projekti. Sve zajedno bilo je apsurdno, mislim da se tako zadnji put gradilo u srednjem vijeku’, ispričao je medijima Sholz o tome kakvo je stanje zatekao. Gradonačelnik Sholz onda je potpisao novi ugovor s građevinskim koncernom Hochtief koji se obavezao završiti zgradu filharmonije za dodatnih 200 milijuna eura i tako se došlo do konačne cijene od 789 milijuna. Riječ je o jednoj od najskupljih građevina na svijetu, konstatiraju njemački mediji, koji ipak slave to što je Elbphilharmonie konačno gotova i otvorena.

Za usporedbu, ukupni proračun Ministarstva kulture Hrvatske za 2017. iznosi milijardu i 130 milijuna kuna, što je preračunato u eure oko 150 milijuna. To znači da je nova zgrada filharmonije u vrlo bogatom Hamburgu koštala otprilike kao pet godišnjih kulturnih budžeta Republike Hrvatske.

Bez obzira na vrtoglavu cijenu, otvaranje Elbphilharmonie dočekano je kao pozitivan signal u njemačkoj javnosti, nedavno potresenoj terorističkim napadom u Berlinu. Die Welt je objavio pledoaje u slavu nove građevine u Hamburgu koju opisuje kao 'simbol koji dokazuje da se i dalje isplati činiti nešto novo i neuobičajeno, a ne nastavljati kao prije i uvijek birati liniju manjeg otpora'.

Naravno, u slučaju da se za takvo što grandiozno ima novca. Preciznije, 789 milijuna eura.