Unatoč najavama svih lokalnih medija, u subotu se na svečanost otvorenja nove izložbe u Biogradu na Moru ipak odazvao relativno mali broj posjetitelja.

Šteta, jer riječ je o uistinu zanimljivoj i sadržajnoj izložbi grafika u svijetu priznate umjetnice Nives Čičin Šain, koja je upotpunila i osvježila prizemlje Zavičajnog muzeja Biograd na Moru.

Voditelj Gradske galerije Tonći Jeličić ovim povodom predstavio je autoricu izložbe čija su osnova slike Gospe, žene i kosa, i sve to uz jedan dječji, veseliji i razdraganiji dio koji je smješten na samom ulazu u muzej.

„Pokušali smo napraviti izložbu da bude na nivou grada i na nivou Nives. Od njene prve izložbe na Hvaru 1983. godine, preko Splita, Rijeke, Zagreba i Siska, do Omiša i Dubrovnika, u inozemstvu do Munchena i Tokia, pa preko Šibenika, Visa, Zadra i Splita, do ove u Zavičajnom muzeju u Biogradu, ovo je njena 39. izložba.  Nives je sudjelovala i na preko 50 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Istaknuo bih nagradu koju je 2013. dobila za životno djelo Max Oscar Arnold Art Prize u Neustadt bei Coburgu, Njemačka. Knjigu koju je napisala „Moj papier mărhé“, za onog tko se misli baviti s tim, obavezna je i praktična literatura. Od 1997. i prve radionice u Sarajevu održala je brojne radionice u zemlji i inozemstvu, posljednju u Turskoj. Radionice u centru za rehabilitaciju za ljude koji se odvikavaju od raznih ovisnosti, Cista, Čiovo, samo su neke od njih.“, nabrajao je Tonći Jeličić.

„Jest da pomažem drugima da se riješim ovisnosti, ali ja sam velika ovisnica o lijepom, o radu i o umjetnosti. Dakle, želim vam svima u Novoj godini nešto vrlo slično, da postanete ovisni o lijepim trenucima, o pomaganju onima kojima možemo pomoći na bilo koji način. To može biti najsitnije, možemo dati svoj osmijeh i da uvijek gledamo, koliko god je moguće s pozitivne strane kad interpretiramo dnevne događaje, jer nikad ne znamo kad je nešto što vam se loše može dogoditi može postati dobro ili blagoslov i za nas i za druge ljude. Od srca vam poklanjam, uz pomoć ljudi koji su me pozvali, ovu izložbu. Ovo je moj način da širim vedrinu.“, rekla je umjetnica Nives Čičin Šain.

Spomenula je svoju knjigu „Moj papier mărhé“ koja je prevedena na engleski i njemački jezik i koja je 2007. godine promovirana u Washingtonu, a potom u Zagrebu, Splitu i Kaštel Sućurcu te nekoliko rečenica o samoj tehnici opisanoj u knjizi:

„Zašto sam je napisala – jer je rijetkost naći nekog tko radi na ovaj način, a onaj tko se posluži knjigom može raditi na ovaj način obzirom da sam tehniku proširila i produbila. Tehnika je stara oko 2 300 godina i otkriće ove tehnike datira s otkrićem papira. I kad vidite neke male kutijice, vrlo lagane, a koje izgledaju bogato, nekakve ukrase iz XVIIIst. kad je riječ o europskim prijestolnicama, e to je ta tehnika koja je dobila naziv jer se preko Francuske proširila Europom. Koristila se u doba rokoko, jer je lagana, primjenjiva za reljefno ukrašavanje zidova, pokućstva. Nekad se za vezivo koristilo brašno, ali to kukci vole pojesti. Ja radim s papirom, a kao vezivo koristim ljepilo za zidne tapete i drvofiks i to je jedna vrst impregnacije i to životinjice ne vole.

Specifičnost mog načina rada je da ne režem papirnatu pulpu tj. ne miješam je, ne radim smjesu kao glinu, nego radim u listovima. Papier mărhé u doslovnom prijevodu znači „sažvakani papir“. Moja tehnika je meditativna. Namažem kistom stol, pa stavim nekoliko listova papira, pa namažem kistom list do četiri sloja i na vrh pripremljenu konstrukciju. To je najčešće recikliranje nekih uporabnih predmeta koji nam više ne trebaju. Nadograđujem tako sloj po sloj i to daje čudesne rezultate, nešto što ne možete istrgati, nešto što je čvrsto i nesalomljivo. Tehnika je jeftina, prekrasna, ogromne su mogućnosti, lako je za naučit. Ima zaista široku primjenu i ne morate imati nikakvo predznanje da biste se počeli time baviti i bude li netko nekada zainteresiran za organiziranje radionice, ja mogu svoje znanje i prenijeti.“

Nives Čičin Šain jedna je od rijetkih umjetnica koja papier mărhé koristi kao osnovni umjetnički izričaj, a sudeći prema reakcijama, interesa za njene radionice i te kako ima. Publici se obratio i sam ravnatelj Zavičajnog muzeja Draženko Samardžić, koji je izrazio zadovoljstvo uspješnom suradnjom s Tonći Jeličićem i njegovom suprugom koji vode Gradsku galeriju Graf Art, jer je iz te suradnje nastalo bezbroj izložaba u muzeju tijekom ovog ljeta i prijašnjih godina. Posebno se osvrnuo na brojne humanitarne aktivnosti vrsne umjetnice po raznim rehabilitacijskim centrima te napomenuo kako se njena izložba može razgledati svakog radnog dana sve do 8. siječnja 2017. godine.

„Mi danas možemo postati ovisnici o bilo čemu, internetu, mobitelu, TV-u, prema tome važno je spoznati o čemu je čovjek ovisan i nastojati tu svoju ovisnost i suzbijati. Naravno da je kroz umjetničko stvaranje gospođa Nives pokušala socijalizirati i na neki način rehabilitacijski djelovati na brojne ljude. Naravno i na nas će tako utjecati kroz svoje umjetničko stvaranje i drago mi je da 2016. završavamo s jednom ovako reprezentativnom izložbom grafika i skulptura nastalih jednom uistinu posebnom tehnikom“, naglasio je Samardžić na kraju uz prigodne blagdanske želje, dok je izložbu na koncu proglasila otvorenom Branka Pelicarić s Radio BnM-a. Zvuk saksofona pridonio je svečanom ugođaju uz prigodni domjenak za posjetitelje.