Okrugli stol obradit će Arhivsko gradivo kao izvor znanstvenih i umjetničkih poticaja, a na predavanju će biti riječi o Zlatu i srebru grada Zadra

U okviru Festivala znanosti 2016. s temom "Znanost i umjetnost" u Državnom arhivu u Zadru održat će se 18. travnja 2016. godine, s početkom u 13.00 sati, Okrugli stol s temom "Arhivsko gradivo kao izvor znanstvenih i umjetničkih poticaja".

 

Organiziraju ga Državni arhiv u Zadru i Sveučilište u Zadru, a sudionici će biti sveučilišni nastavnici:

red. prof. dr. sc. Divna Mrdeža Antonina, Odjel za kroatistiku i slavistiku

izv. prof. dr. sc. Robert Bacalja, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja

izv. prof. dr. sc. Nedjeljka Balić Nižić, Odjel za talijanistiku

doc. dr. sc. Martina Dragija Ivanović, Odjel za informacijske znanosti i

doc. dr. sc. Katarina Ivon, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja.

Organizator je dr. sc. Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru, a moderatorica će biti Mirisa Katić, knjižničarska savjetnica

Državni arhiv u Zadru u povodu Festivala znanosti 2016. priređuje javno predavanje u utorak, 19. travnja u 19 sati, u čitaonici DAZD-a, profesorice doc. dr. sc. Sanje Knežević s Odsjeka za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, s temom ''Zadarsko zlato i srebro - Književni simbol zadarskog identiteta''.

Predavanje „Zadarsko zlato i srebro - književni simbol zadarskog identiteta" tematizira u prvom redu glasovite Krležine eseje „Zlato i srebro Zadra" i „Zadarski zlatari". U Krležinim esejima iščitava se autorov modernistički, još uvijek utopijski stav o nacionalnoj povijesti i konstituiranju nacionalnog identiteta na temeljima dugostoljetne kulturne baštine. Boraveći među zadarskim ruševinama neposredno nakon Drugoga svjetskog rata u njegovu Zlatu Krleža prepoznaje sliku novog identiteta grada, sliku konačno slobodnoga i hrvatskoga/slavenskoga Zadra.

Zadarskom Zlatu i srebru kao i Krležinom eseju 90-ih godina prošlog stoljeća svojim poetskim glasom vraća se i Tomislav Marijan Bilosnić. Ovaj suvremeni zadarski autor u svojoj knjizi poema „Vila Velebita" (1993.) zasebnu poemu posvećuje Zlatu i srebru Zadra.

U poemi autor razvija tri razine intertekstualna dijaloga, a jedan od njih odnosi se upravo na Krležine spomenute eseje. U tom je smislu zanimljivo promatrati kako umjetnička baština postaje književni simbol zadarskog identiteta - u prvom slučaju na razini avangardnog utopijskog stvaranja „novog svijeta", a u drugom na razini egzistencijalnog opstanka te postmodernističke nostalgične obnove tada ratom ugrožena identiteta.