Posljednje večeri Kalibar Bestivala u Zadru, na "vrući trosjed" u crkvi sv. Dominika sjeo je ni manje ni više nego legendarni Pero Kvesić. Međunarodni književni festival u organizacije udruge ZaPis ugostio je tako jednog od najplodnijih hrvatskih autora i blogera, koji je ovom prilikom predstavio i svoj prvi film "Dum Spiro spero".

U razgovoru s Krunom Lokotarom, Kvesić je pojasnio kako mu uopće nije bila namjera raditi film, već je otkrivajući mogućnosti fotoaparata, jednostavno snimao svoju svakodnevicu, komentirajući svoje dane, snove, promišljanja, sjećanja, s naglaskom na svjesnost o prolaznosti i na koncu - smrti.

Pogledali smo film koji zaista ima jednu posebnu, autobiografsku bazu i daje uvid u ne tako osamljenički život pisca (živi sa suprugom, sinom i šogoricom), protkan je crnim humorom i naravno, tonom knjiga.

Dum spiro spero latinska je uzrečica koja znači dok dišem, nadam se i koja je do danas ostala geslo onih koji se ne predaju do posljednjeg daha. Ispreplićući svakidašnjicu, knjige i smrt, autor priča o gubljenju snaga i snazi da se s tim gubitkom nosi.

Svatko umire od časa kad se rodi, što je najveći razlog da se razumiju vrijednosti života i uživa u radostima koje pruža. Afirmirani pisac je nakon niza knjiga napravio prvi film, pri čemu je iskustvo literata progovorilo filmskim jezikom dosežući razinu njegove literature.

Pojedinosti uobičajenog okruženja i svakodnevnog života uklapaju se u priču koja iz njih izvire. Ovaj je film uvelike one man show jer je uz scenarij i režiju autor i snimio sav materijal te svira drombulju.

Pero Kvesić rođen je1950. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao sociologiju i filozofiju. Godine 1977. pokrenuo je omladinski list Polet i bio je njegov prvi glavni urednik. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Pitanja, a godine 1984. pokrenuo je biblioteku i časopis Quorum.

Objavio je mnogo proznih djela, nekoliko zbirki pjesama i nekoliko romana za djecu i slikovnica. Godine 1987. pod mentorstvom Dušana Vukotića pripremio je seriju, scenaristički pristup i koncepciju likova serije crtanih filmova Mali leteći medvjedi.

Napisao je scenarije za nekoliko televizijskih drama, dokumentarnih emisija i filmova. Surađivao je na scenariju filma Samo jednom se ljubi redatelja Rajka Grlića. Od 2006. godine piše blog Čovjek-vadičep sreće ženu-ribu.