Građanski salon Atelje Benini otvorio je svoja vrata u srijedu 26.10. 2016. i time najavio novu sezonu gostovanja umjetnika iz oblasti scenske umjetnosti, književnosti i  glazbe. Večer je otvorio čakavski pjesnik s Iža Zvonimir Sutlović i ženska klapa Škuribanda.

Sutlović je topli ljudski glas čakavštine koja ječi u svojoj milozvučnosti dodirujući oseke, prove, tradiciju. Svojim pjesmama nas nostalgično vraća u vrijeme gdje je starinski štih diktirao svakodnevicu.  Kad nije bilo elektrike, kad se životna filozofija stvarala i rađala u njedrima mraka, straha, neimaštine, kad su čvrsti muški gutali mora i more nosili na dlanu, kad su se društvene konvencije poštovale i kad je vjera bila pokretač, snaga i temelj svakog otočanina i otočanke. Kad knjiga nije bilo ili je bila na cijeni suvoga zlata, i kad su te rijetke zlatne pločice koje su se nekim čudom ili slučajem ipak našle u kredenci kojeg Ižanina bile magični portal u novo, u nepoznato, u divlje, u svijet.  

Gosti su tako mogli uživati u pjesmama različite tematike koje je ovaj pjesnik ispripovijedao na scenski zanimljiv i svakako upečatljiv način.

U maniri Jesenjinove narativne forme nizao je komadiće mozaika iz života popraćene stihovnom formom, tako da se u pojedinim trenucima gubila granica između lirskog i životnog jer pjesma je (p)ostajala život a život na mahove lirski  izvanredno i profinjeno intonirana pjesma.  Možda je pjesma Kaveca najbolji dokaz takve pjesničke zavrzlame. Filozofija u malom. Priča u stihu. I to proživljena, da ne bi bilo zabune i to preživljena na način svojstven ovom neobičnom čovjeku. Nostalgičan povratak u djetinjstvo, mirisi, boje, tonovi i toplina koju čovjek osjeća u krilu djeda ili bake, kombrejevski osjećaj koji se vrati tek kad te voljene ljude izgubiš, kad odu zauvijek je ostao zarobljen u Didovu baulu, pjesma koja je posebno ostavila jak utisak na posjetitelje koji su s dozom sjete i zacakljenim očima izustili bravo. Brokuni tete Felipe od milja zvane Filipica (jer je bila tako sitna), lijepo portretiraju Išku.

Grančica masline spaja morske motive s motivima oproštaja ali seže i malo dublje u vjersku tematiku preplećući tako svjetovno, duhovno, i ljudsko iskreno i toplo. Izdvojila bih još dvije pjesme koje su zaiskrile riječju i  melodioznim tonom Trnat će se i Kaveca. Pjesme koje smo čuli su imale karakter pjesnikove osobne ispovijesti predočene iz perspektive čovjeka bogatog životnim i književnim iskustvom. Jednostavan u izrazu, simboličan u ostvarenju poante Sutlović je zreli pjesnik. Moderan, humorističan, ironičan,orijentiran na riječ, na njenu zvučnost, na njeno bogatstvo koje mu pruža zaodjenuta svojim ča.

Akcentuacija iškoga govora po mnogim je svojim karakteristikama nesumnjivo čakavska (očuvana stara naglasna mjesta, akut i dalje prisutan na fonetskoj razini). Najstariji živući govornici, koji su cijeli život proveli na otoku, čuvaju pravu sliku nekadašnjeg iškoga govora. Kod srednjovječnih i mlađih govornika uočljivije su inovacije u govoru kao što je duljenje kratkog vokala u naglašenom otvorenom slogu. S druge strane, kod njih je često teško razlučiti karakteristike iškoga govora od primjesa standardnoga jezika koji sve više i više prodire u sustav. Upravo stoga treba čuvati i štititi taj lijepi govor koji nije uvijek razumljiv svima. Sutlović je itekako svjesni čuvar svoga govora.

Večer su glazbeno upotpunile i obogatile članice ženske klape Škuribanda čija je umjetnička voditeljica Magdalena Miočić. Klapa je iz Zadra. Predstavile su se sa pet pjesma: Zaspalo je siroče, Golubice bila, Ti gariful, Dobro jutro i Uvik ću te svojim zvati. Cijela je večer na taj način poprimila jednu autentičnu poetsko-glazbenu notu. 

Ivana Milutin