Šest godina (bilo bi to i ranije da ga u naumu nije prekinula vražja pandemija) nakon povijesne drame "Peterloo", prošle godine nam se s najnovijim filmom u kina vratio i jedan od najistaknutijih engleskih redatelja posljednjih, paaa… gotovo pola stoljeća – legendarni Mike Leigh!
Povijesne događaje i likove, spektakularne prizore, raskošnu scenografiju, šarenu estetiku i kostime viđene u njegova posljednja dva filma (op.a. drugi je “Mr. Turner”, biografski film o slavnom slikaru J.M.W. Turneru), Leigh je ovdje zamijenio članovima obitelji (kako užim tako i nešto širim) i vremenima koja donose neke druge osobne i društvene probleme poput depresije, samoće, ljubavi, odnosa i pripadnosti.
“Truths” se ovih dana počeo vrtjeti i po kinotekama Lijepe naše, a ako ste u ovim prevrućim danima raspoloženi za ovakve teške teme malčice ublažene humorističnim segmentima, svakako nastavite s čitanjem osvrta.
Sredovječna kućanica Pansy Deacon (Marianne Jean-Baptiste) pati od depresije i anksioznosti koju zarazno prenosi i na ukućane, supruga vodoinstalatera Curtleyja (D. Webber) i povučenog pretilog punoljetnog sina Mosesa (Tuwaine Barrett). Ogorčena, usamljena i emocionalno rastrojena, Pansy je konstantno čangrizava, konfliktna i nesnošljiva, a bijeg iz tog stanja joj natoč podršci i ljubavi ne mogu omogućiti čak niti njezina brižna sestra Chantelle (Michele Austin) kao ni nećakinje Kayla (Ani Nelson) i Aleisha (Sophia Brown). Stvari kulminiraju na Majčin dan kad Pansy i Chantelle posjete grob njihove majke…
Kako već i sami nažalost dobro znate, jedna od najvećih i najraširenijih bolesti današnjice jest – depresija. Užurban životni ritam, konstantni stres, pritisak okoline, ali i bliskih osoba, sve su to faktori koju utječu na nezaustavljivo “bujanje” ove psihičke bolesti, bolesti koju mnogi vješto skrivaju dok u sebi agonično pate. To je bolna istina o kojoj u svojem najnovijem filmu primarno kazuje i engleski filmski majstor Mike Leigh.
Istina je i da od nje pati glavni lik u filmu – Pansy. Netko od njezinih bliskih osoba joj je možda i ukazao da treba potražiti profesionalnu pomoć i liječiti se, a isto tako možda i nije imao hrabrosti to učiniti, Leigh nam to ne otkriva sa sigurnošću. Bolna istina je i da nitko ne može pomoći nekom tko ne želi da mu se pomogne. Bolna istina je i ta da takve osobe sa sobom u mračni limb povlače i svoje voljene. To se najbolje može iščitati iz lika Pansyina i Curtleyeva sina Mosesa.
Premda je već zagazio u dvadesete godine života, on je nesiguran, povučen veliki dječak koji utjehu pronalazi u hrani i sanjarenjima o pilotiranju i avionima. Krivicu za njegovo ponašanje Pansy pripisuje suprugu koji ga je trebao očvrsnuti i uključiti u obiteljski posao i s tim bi se lako mogli i složiti, ali činjenica je da su i njezino opetovano kritiziranje i omalovažavanje na Mosesu ostavili vidljive emocionalne ožiljke jednako kao i bullying s kojim se zna susresti na ulici.
Gledajući njezin obrazaca ponašanja, Pansy je uistinu postala nesnošljiva osoba. Svađa se i prigovara svakoj osobi koja joj se obrati, bilo da je riječ o parkingu i dućanu ili kod liječnika i zubara. Nemaju naravno svi toleranciju na njezino otresito ponašanje, ali iza njega leži dubok i mračan unutarnji konflikt.
Leigh je njezin lik scenaristički učinio iznimno kompleksnim što kod gledatelja može izazvati podijeljene osjećaje, ali empatiju će vam zasigurno pobuditi kroz posljednju trećinu filma i prije svega, fantastičnu izvedbu Marianne Jean-Baptiste. Pravo je čudo kako se njihovi putevi od antologijske suradnje na uspješnici “Secret Lies” nisu tijekom narednih desetljeća više puta ukrstili, ali evo ih opet, dosta starije, iskusnije, kreativno i dalje iznimno potentne.
Sa spomenutim filmom valja svakako povezati i Michele Austin koja je ulogu prijateljice ovdje zamijenila onom brižne sestre koja je imala hrabrosti nastaviti životnu borbu unatoč vlastitim poteškoćama koje su je snašle u životu.
Nije ovo lagan film za gledanje, nimalo, no Leigh ga znalački zna razvedriti prepoznatljivim i fino doziranim britanskim humorom, ali i završnicom otvorenom za interpretacije. U cjelini, “Hard Truths” definitivno nije njegovo najkvalitetnije ostvarenje, ali je svakako vrijedno vaše pažnje. Što zbog same tematike, što zbog nevjerojatno dobre Marianne Jean-Baptiste.
OCJENA 4/5
Hard Truths (2024)
Režija: Mike Leigh
Uloge: Marianne Jean-Baptiste, Michele Austin, David Webber,
Tuwaine Barrett, Ani Nelson, Sophia Brown, Jonathan Livingstone, Samantha Spiro…
Žanr: Drama, komedija
Trajanje: 97 min.
