Predator: Killer of Killers – Štitovi, katane i meci – ubojito dobra zabava!

Prošlog sam vas tjedna lijepo uljuljkao s toplom romantičnom animiranom ZF poslasticom iz Južne Koreje (op.a. "Lost in Starlight"), a ovog se spremite za jedno posve drugačije gledateljsko iskustvo.

I dalje se vrtimo u vodama animiranog žanra, ali uz potpuno novi pristup, kako priči,
tako i tehničkoj-kreativnoj realizaciji. Sam naslov filma vam otkriva glavnog antagonista kojeg,
vjerujem, ne treba suviše predstavljati, ali doći ćemo uskoro i do toga zašto je dotični fikcijski
intergalaktički stroj za ubijanje dobio baš animirani tretman.

Priča nas prvo odvodi u 842. godinu, negdje u Skandinaviju. Tamo zatičemo neustrašivu
vikinšku ratnicu Ursu (glas Lindsay LaVanchy), njezina sina Andersa (Damien Haas) i ostatak
klana na ubilačko-osvetničkom putu kojem je konačni cilj – Zoran, nemilosrdni vođa slavenskog
plemena Krivichi, čovjek zaslužan za ubojstvo Ursina oca dok je ona još bila djevojčica. Nakon
ulaska u Zoranovu utvrdu i krvave bitke, Ursi i njezinom klanu se suprotstavi izvanzemaljski
neprijatelj – Predator.

Nakon Skandinavije odlazimo u daleki Japan u 1609. godinu. Nerazdvojna braća Kenji i Kiyoshi
iznenada se nađu pred okrutnom očevom odlukom – moraju ubojitim dvobojem odlučiti tko će
od njih dvojice preuzeti tron. Kenji nakon kratke borbe s bratom pobjegne i narednih dvadeset
godina živi u egzilu kao ‘shinobi’ (op.a. nindža). Kad Kiyoshi preuzme vladavinu, Kenji (glas
Louisa Ozawe) se vraća kako bi sproveo svoju krvavu osvetu nesvjestan da i njega prati
‘nevidljivi’ neprijatelj – Predator.

Treća priča u antologiji nas radnjom pak smješta u 1942. gdje pratimo mladog latinoameričkog
pilota Torresa (glas Ricka Gonzaleza) koji pokušava privoljeti svojeg zapovjednika eskadrile
kapetana Vandyja (glas Michaela Biehna) da ga uključi u zračne borbe iznad Atlantika, no ovaj
ga ne požuruje već mu poručuje da prvo osposobi stari avion i nauči se strpljenju. Kad se Vandy i ostatak eskadrile neočekivano sukobe s neidentificiranom letjelicom koja ih počne nezaustavljivo
uklanjati s neba poput kakvih muha, Torres se priključi borbi…

Ovdje dakako nije kraj priči, ali kako će se ona rasplesti i kako će se spomenuta, stoljećima
razdvojena tri lika ujediniti, doznat ćete kad/ako pogledate film. Za njega je pak prvenstveno
zaslužan redatelj i scenarist Dan Trachtenberg. Nemate pojma tko je navedeni? Dozvolite mi da
vas podsjetim. Nakon poprilično uspjelog i pomalo neočekivanog dugometražnog redateljskog
debija ”10 Cloverfield Lane” (2016.) koji se pričom uspjelo nadovezao na ZF senzaciju
”Cloverfield” (2008.), Trachtenberg je narednih nekoliko godina ‘zarađivao za kruh’ kroz
angažmane popularnih TV serija paralelno tražeći producente koji će ‘blagosloviti’ njegovu i
Aisonovu ideju/priču za novog ”Predatora” u kojem će se isti sukobiti s mladom Indijankom.

Naravno, ideja je bila smjela, originalna, a istovremeno i impresivna i projekt je dobio zeleno
svjetlo još 2019., ali je zapeo u produkciji zbog skorašnje epidemije vražjeg COVID-a. Nakon
konačne premijere u srpnju 2022., film naslova ”Prey” je oduševio kritiku i publiku do te mjere
da su ga neki komotno imenovali najboljim nastavkom u kvalitetom oscilirajućoj franšizi.
Osobno ne bih išao toliko daleko, ali da se nalazi visoko na ljestvici naslova iz franšize, to
nikako neću osporiti.

Trachtenberg je maštu fanova dodatno rasplamsao idejom kako radnje potencijalnih nastavaka ne
moraju nužno biti smještene u današnje vrijeme ili budućnost, već bilo koji period bogate ljudske
povijesti koja itekako bilježi brojne nezaboravne bitke i ratnike. Mogućnosti je bilo bezbroj i svi
su se polako počeli javljati s listom želja. Kauboji, gusari, samuraji, vikinzi – sve je to zvučalo
iznimno uzbudljivo, originalno i zabavno, no autor je već imao plan. Prije negoli svjetlo dana (po
planu, negdje početkom studenog) ugleda novi igrani film u franšizi – ”Predator: Badlands”,
pažnju fanova će zagrijati tajnim filmom. Nitko naravno nije znao o čemu je točno riječ premda
su neki sumnjali kako bi to ovaj put mogao biti animirani uradak i ti nisu pogriješili. Pred nama
se ‘ukazao’ – ”Predator: Killer of Killers”!

Sve ono što bi tehnički (o budžetu da i ne govorim) bilo iznimno teško izvedivo kroz igrani film,
Trachtenberg i koredatelj Joshua Wassung su nam fino servirali uz neograničene mogućnosti
digitalne animacije, i to ne bilo kakve. Oduševljeni metodom 3D animacije ‘Unreal Engine’
korištene uglavnom za video igre, a kasnije na impresivan način i za maestralnu Netflixovu TV
seriju ”Arcane” (angažirali su i nekoliko njihovih animatora), redateljski duo je pronašao
savršenu formulu koju je kroz koloritnu paletu i inspiraciju anime klasikom ”Akira” dotjerao na
zavidnu razinu. Nasilje, a ima ga u izobilju (što drugo očekivati kad su vam junaci vikinzi i
samuraji/nindže) u ovom obliku djeluje kao prava rapsodija. Krv i udovi frcaju na sve strane
(op.a. nikako dati gledati maloljetnicima), no to u konačnici djeluje tako poetično da ne stignete
razmišljati o užasu i gađenju.

U kombinaciji sa zanimljivom pričom (scenarij potpisuje Micho Robert Rutare), motivima i
karakterima njegovih protagonista i spajanjem nespojivog, svakojakih dosjetki (primjerice, pilot
Predator od svojih ‘ulova’ ne prikuplja lubanje i kralježnice već blokove avionskih motora),
autori su nam ‘bacili i nekoliko mrvica’ s kojima se nadovezuju na ostatak franšize, ali isto tako i
njezinu budućnost. Trachtenberg ne samo da poznaje i štuje sav mit koji okružuje svima znanog
svemirskog lovca i ubojicu, već nam širi njegovu/njihovu priču i pozadinu ne zanemarujući
snagu i značaj ljudskih likova. Svi su oni (iznimka je Torres) na kraju balade ubojice, no neki od
njih su takvi postali progonjeni emocijama i porivom za osvetom i unatoč krvi na rukama imaju
humano, zaštitničko lice. Rutare i Trachtenberg to scenaristički potkrjepljuju i simbolikom, a na
vama je da je pronađete i povežete u cjelinu. Uz ovakvu animiranu prezentaciju, ne sumnjam
kako nas očekuje i nova igrana poslastica u franšizi. Ako ste fanovi, ”Predator: Killer of Killers”
je film koji se ne propušta!

OCJENA: 4.5/5