Premda cijeni južnokorejsku kinematografiju, sa određenim sramom otvoreno priznaje kako se i nije pretjerano nagledao njihovih animiranih filmova, piše Ivica Perinović.
Štoviše, koliko me pamćenje služi, gledao sam tek njihov animirani prednastavak zombie senzacije ”Train to Busan” imena – ”Seoul Station”.
Stilom podosta slična japanskom animeu, južnokorejska animacija poteže još čitav niz motiva kakve smo viđali i viđamo u ostvarenjima iz ‘Zemlje izlazećeg sunca’ u što ćete s moći uvjeriti i kroz ‘krasnoću’ ”Lost in Starlight” (po naški – ”Izgubljeni u zvjezdanom sjaju”) koja se ovih dana vrti na najpopularnijoj streaming platformi.
Radnja nas odvodi u Seul 2051. godine. Mlada znanstvenica i astronautkinja Nan-Young (Kim Tae-ri) svojski se trudi postati članicom najnovije ekspedicije na Mars, no na jednom od ključnih testova ona doživi debakl uzrokovan osobnom traumom. Naime, upravo je njezina majka 25 godina ranije bila u misiji na Marsu kad je s ostatkom posade izgubila život u velikom potresu. Nan-Young želi nastaviti majčine, ali i ostvariti vlastite snove.
Njezina zadaća je kreirati robotski uređaj koji će detektirati tragove života na toj udaljenoj planeti, ali ga prije toga treba savršeno kalibrirati i programirati što joj ne polazi za rukom. Među stvarima koje joj je majka ostavila za sobom nalazi se i pokvareni gramofon i ona uporno pokušava pronaći majstora koji će detektirati problem i ukloniti kvar. Njega možda pronalazi u Jayu (Hong Kyung), talentiranom glazbeniku koji se ogorčeno povukao iz tog svijeta i sad honorarno radi u servisu tehnike. Već su u njihovom prvom i posve šeprtljavom susretu zaiskrile određene emocije, a uskoro će se pokazati da to nisu obični ‘leptirići u želucu već nešto mnogo snažnije…
Eh da. Korejci su nam izuzev globalne glazbene histerije imena K-pop itekako uzurpirali i male i velike ekrane pa tako na Netflixu kao iz paštete iskaču nebrojene K-drame, K-romantika, ali i fenomeni poput ”Squid Game”, ”Hellbound” ili ”All of Us Are Dead”. Kao da to nije dovoljno, eto njih i s animiranim filmovima (op.a. ”Lost in Starlight” je prvi južnokorejski ikad prikazan na Netflixu). Inače bi na ovakav tip ‘invazije’ uzvratio žestokim kritiziranjem, no već sam u više navrata naglasio kako su i njihovi trećerazredni uradci sa svim svojim manama i dalje kvalitetniji od polovice holivudskog smeća. Ipak, neću suviše skretati s teme već se promptno vraćam našem intergalaktičkom animiranom ‘ljubiću’. Za njega je pak zaslužna talentirana animatorica Han Ji-won, žena koja za sobom ima nekoliko kratkih ostvarenja, ali i hvaljenu animiranu lezbijsku romansu ”The Summer” (2023.). Sa svojim najnovijim filmom Han Ji-won nas je željela odvesti u blisku budućnost koja nije toliko ‘agresivna’ u svojem tehnološkom napretku i kroz koju se analogno i digitalno ciklički preklapaju i nadopunjavaju.
Da nam je netko prije desetak ili petnaest godina rekao kako će gramofonske ploče, a odnedavno i VHS i audio kazete opet biti ‘tražena roba’ odbrusili bi mu da si promjeni terapiju jer zašto bi se netko vraćao na takve antikvitete kad živimo u digitalnim, ‘čišćim’ vremenima.
Paaa… ispada da volimo cikluse i nostalgiju. Han Ji-won svoju cikličku priču ne vrti isključivo oko tehnologije već i samih odnosa. Majka njezine glavne junakinje je pokušala donijeti i ostvariti život na negostoljubivom ‘Crvenom planetu’, a kako ju je u tome spriječila tragedija, to 25 godina kasnije pokušava nanovo učiniti Nan-Young. Novo i staro, u ovom slučaju – gramofon, spajaju Nan-Young i Jaya.
I tu stižemo na teritorij dobre stare srcedrapajuće romantike. Mnoštvo detalja u njihovom odnosu smo mogli već vidjeti u desecima sličnih priča, ali postoji i hrpetina novih, predivno osmišljenih i realiziranih (op.a. ne želim vam spojlati detalje već ću samo natuknuti da se kroz video pozive hologramski mogu naći na istom mjestu koliko god udaljeni bili).
Njegujući tradiciju tople klasične azijske animacije (ne nedostaje krupnih očiju), Han Ji-won dokazuje kako ne mora baš sve nužno izgledati savršeno i kako stare tehnike ponekad pružaju više šarma i emocija od ovih ispeglanih 3D novotarija.
Uz to, autorica sa svojom intergalaktičkom pričom širi optimizam i pokazuje kako prava ljubav pobjeđuje sve svjetlosne godine udaljenosti, probleme i/ili potencijalne pogibeljne situacije. Lijep filmić, nema što. Gledao sam ga sa svojom kćerkom tinejdžerkom, i priznajem kako nisam bio siguran hoće li imati dovoljno koncentracije i želje za gledanjem ovako ‘odraslog’ animiranog filma, ali na kraju joj se doista dopao. Kud ćeš bolje preporuke?!
OCJENA: 4.5/5