Dani su još uvijek vrući i uglavnom neugodni za bilo kakav lov jer je puno prijatnije uživati u hladu kakvog suncobrana na rivi ili u moru kupajući se i uživajući u ljetnim radostima. No zato su noći potpuno drukčije. Čim sunce zađe, istaknute pozicije se popunjavaju ribolovcima.
Tim su ribolovcima na meti mnoge ribe, no jednu od posebno
atraktivnih često se jasno može čuti, puno prije nego se prva
ulovi.
Odaju je pljuskanja po površini mora koja su posljedica njenog
izlijetanja za neopreznim gavunima koji su joj najdraži
plijen.
Neupućeni prolaznici zastaju pokušavajući pogledom prosvrdlati
tamu sumraka ili noći pokušavajući tako ugledati i otkriti
uzročnika tih zvukova, no većina ribolovaca u tim zvucima jasno
prepoznaje ušatu.
I premda je brojna, mnogim ribolovcima je samo usputna i slučajna
lovina.
Da bismo je ciljano lovili valja se upoznati s osnovnim životnim
navikama.
Ušata je riba jata, no katkad je nalazimo i kao samotara. Iako je
najbrojnija do 30 metara, zalazi i do 70 metara dubine. Prisutna
je duž cijele naše obale, no najbrojnija je oko obala vanjskih
otoka. Nalazimo je i dalje od obale, ali tada u pravilu, uvijek
uz brakove.
Ponekad je možemo naći zavučenu u škrapama gdje se zavlači
bježeći pred gofom ili zubacem, svojim najvećim neprijateljima.
Ušata bira hridinasta dna obrasla posidonijom pri čemu se drži
sredine dna, što bi rekli ‘u pola mora’, dok noću u sigurnosti
tame dolazi i pod samu površinu.
Premda je znatno češća s vanjskih strana lukobrana, ponekad
zalazi i u lučice, ali samo ako je more u njima čisto tako da je
donekle možemo smatrati i biološkim indikatorom čistog mora.
Danju se drži ili u duboko zaklonjenim sjenovitim procjepima ili
je pak povučena od obale, no noću se može naći u samom kraju što
u ovo doba godine raduje sve obalne ribolovce.
Zbog svoje brojnosti ušata se može uspješno loviti raznim
alatima, no svi sportski ribolovci koji su se okušali u lovu na
ovu ribu, znaju da je uloviti i nije baš tako lako.
Vidite, ušata je izrazito osjetljiva na debljinu i vidljivost
najlona pa je korištenje fluorokarbona u formiranju predveza
imperativ koji se ne može i ne smije zaobići. No i uz najtanji
fluorokarbon, dnevni lov ušata udicom je misija kojom se mogu
baviti samo najiskusniji ribolovci.
Jedan od najstarijih i najobičnijih, a po mnogima i
najatraktivnijih načina je lov omecem lake konstrukcije ili kako
bi to po domaći rekli, tunjicom, s rive ili barke. Pribor za
ovakav ribolov se jednostavno slaže. Na motovilo je dovoljno
namotati tridesetak metara najlonskog monofila promjera 0,20
milimetara na čijem se kraju, preko najmanjeg običnog ili
trokrakog zogulina, vezuju dva brka promjera 0,18 milimetara
nejednake duljine, naoružana tankim žičanim udicama tipa Crystal,
ili nekim drugim sličnog oblika i dužeg vrata, širine luka ne
preko 7 milimetara.
Ukoliko je na mjestu na kojem lovimo ušate kurenat jak, tada se
neposredno iznad spoja prama može postaviti i mala sačmasta
olovnica. Time ćemo djelomično neutralizirati i usporiti kurenat
i dobiti na dometu. No dodavanje olovnice ima i svoju negativnu
stranu. Naime, zbog veće težine sistem će brže tonuti što u
ovakvom ribolovu nikako nije cilj, a zbog čega takva otežanja
zapravo treba, što je moguće više izbjegavati.
Ovako formiran sistem se uvijek ješka bogatim ješkama i izbacuje
širokim pokretom ruke, što je moguće dalje od sebe. Nakon što
padne na površinu mora, sistem polako propada kroz slojeve gdje
ga, ako je pozicija pogođena, čekaju ušate.
Ukoliko su prisutne u lovnoj zoni, ušate će ponuđenu ješku gotovo
trenutno napasti. Potez će biti nedvosmislen i silovit, a borba u
izvlačenju dinamična i temperamentna. Ušata je snažan borac koji
do posljednjeg trenutka borbe pruža jak i respektabilan otpor. Za
vrijeme izvlačenja ušata cijelo vrijeme svojim oštrim zubima
pokušava pregristi strunu što borbu čini još neizvjesnijom.
Suvremena verzija opisnog načina podrazumijeva korištenje štapa i
role s tim da se lov može odvijati na način gotovo identičan lovu
tunjicom ili pak, pomoću plovka.
Bez obzira za kakvu se verziju odlučili, štap ne bi trebao biti
kraći od tri metra. Bolognese ili match model će biti više nego
dobar izbor, ali jednako tako može poslužiti i bilo koji drugi
lakši model vršne progresivne akcije, težine izbačaja ne preko 30
grama.
Rola može biti bilo koja manja, usklađena s težinom i dužinom
štapa, prijenosa barem 5:1.
Ukoliko lovimo bez plovka postupak je identičan lovu tunjicom
preko prsta, s tim da aktivnost riba i trzaje detektiramo
napinjanjem strune i savijanjem vrha.
Sistem treba pustiti da polagano tone, ali ne dublje od pet do
šest metara. Ukoliko se ne dobije griz u samom tonjenju, tada
sistem treba polako privlačiti sebi. Ako se pak naiđe na ribu, u
sljedećem zabačaju je treba potražiti na istoj ili malo većoj
daljini, ali nešto bliže površini jer se ušate u hranjenju dižu
bliže površini. Budući da se ovakav lov iz sutona zna protegnuti
na noć. Idealno je imati na vršnom segmentu štapa montiranu
starletu koja će nam pomoći u detekciji griza i pravovremenoj
kontri.
A ukoliko se odlučite za lov plovkom, tada odaberite plovak koji
može primiti starletu. Budući da se lovna zona ponekad nalazi i
na pet do šest metara ispod površine, idealni su plovci klizne
izvedbe.
Olovno opterećenje na predvezu ne bi trebalo biti iznad 5 grama
što, naravno, mora biti usklađeno s nosivošću plovka. Predvez se
formira identično kao i kod opisanog lova tunjicom, od dvije
prame nejednake dužine.
Griz ušate se na plovku jasno vidi. Ušate u trzanju plovak
potpuno potapaju bez ikakvih prethodnih čupkanja ili zanošenja
tako da nema nikakvih dvojbi oko pravovremene kontre. Kontrirati
treba energično, oštrom širokom kontrom, i to baš na svako
potapanje plovka.
Ukoliko nije došlo do kačenja, prije izvlačenja je potrebno malo
sačekati jer se ušate u pravilu vraćaju po još, naravno, ako na
udicama još uvijek ima nečega. Osim toga, svjetlo starlete
također ima privlačnu moć nad ovim noćnim lovcem.
Osim opisanim sistemima, ušate se uspješno mogu loviti i
spinningom uz izniman užitak. Naime, u lovu ušata se u pravilu
koristi light spin oprema zbog čega lov postaje posebno
zanimljiv.
Veličina i oblik varalica trebaju biti prilagođeni veličini riba
i njihovoj omiljenoj hrani gavunima. Od tvrdih varalica
najuspješniji su mali modeli do pet centimetara dužine, idealno
neutralne, suspending izvedbe, među kojima prvo mjesto zauzimaju
svi minnow modeli.
Osim minnow wobblera vrlo su se uspješnima pokazali i silikonci
ribolikih ali i crvolikih formi. Silikonci se montiraju na jigg
udice klasičnom montažom, tako da vrh udice izlazi na leđima, a
povlače se uz kratke i oštre trzaje neposredno pod površinom.
Ukoliko se lovi dužim silikoncima tada je potrebno postaviti još
jednu udicu u repni dio jer ušate rado napadaju upravo s repa
tako da silikonci često ostaju upravo bez tog dijela tijela.
Iako rijetki spinneri koriste potezanke, streamere, lov ušata
ovim mušičarskim varalicama može biti vrlo uspješan. Povlače se
jednako kao silikonci, a izbor boja i niti od kojih je
sastavljena ‘suknjica’ ovih varalica stvar je osobnih kreatorskih
sposobnosti. Za koju se god boju i dezen odlučili, ako se držite
dužine do 5 centimetara, praktički ne možete pogriješiti.
Ušata će u svom lovu napasti sve što liči na hranu, a ono što je
dovoljno sitno, odmah će beskompromisno gutati, tako da je paleta
mamaca uistinu vrlo široka. Mogu se koristiti gotovo sve ješke
morsko-animalnog porijekla, no najboljima su se pokazala crijeva
srdele, crvići, dagnje, komadi srdela te kozice. Jednako uspješno
se mogu koristiti i razne pasture, umiješene od kruha, sira i
ribljih dodataka. Najvažnije je samo da ješka bude dovoljno
uočljiva i veličinom primjerena lovini kako bi izbjegli
promašaje.
Idealno je da u zabačaju ješka na površinu mora padne bučno što
će svakako privući pozornost svega što pod morem lovi, pa onda
pozornost ušata, sigurno.
Naravno, najuspješnija ješka, posebno za velike ušate je živi
gavun koji se može ješkati doslovno na bilo koji poznati način.
Ušata ga uvijek guta cijeloga tako da se s montažom ove ješke ne
može pogriješiti.
A ako imate priliku loviti u društvu, onda je poželjno da jedan
pribor uvijek bude u moru. Naime na taj se način jato najlakše
može zadržati u mjestu. Izbacivanje rastresitog bruma u lovnu
zonu, idealno ‘pod noge’ isto tako može biti od velike pomoći u
privlačenju i zadržavanju jata.
A s obzirom na mjesečeve mijene ribolov ušata udicom je
najproduktivniji prije i poslije punog mjeseca, naravno, upravo u
ovo doba godine, što znači da ne treba gubiti vrijeme. Dakle,
uzmite svoj omiljeni pribor u ruke i pravo na rivu jer noć je
kratka, a ušate jako gladne.
A kada je ulovite, u čišćenju obavezno uklonite crnu pokožicu s
unutrašnje strane trbušne duplje kako meso ne bi poprimilo gorak
okus.