Europska unija je početkom ožujka najavila uspostavu sustava povratnih naknada za plastične boce i aluminijske limenke diljem bloka do 2029., no dok se Bruxelles hvali visokom stopom recikliranja u članicama Unije, aktivisti za zaštitu prirode smatraju da se radi o "pogrešnom" putu koji "ne rješava stvarni problem".
EU ima za cilj postati broj jedan u borbi protiv zagađenja
plastikom. Ovaj su mjesec najavljene mjere vezane uz ambalažni
otpad te bi se do 2035. trebala postići 100 postotna stopa
recikliranja, dok se do 2040. planira smanjiti količina otpada za
15 posto, piše u utorak France24.
U 2021. građanin EU-a je u prosjeku proizveo proizveo 188 kg
ambalažnog otpada, što je povećanje od 32 kilograma u odnosu na
stanje prije deset godina. Samo 64 posto te količine se danas
reciklira.
Za ambalažu u EU-u se koristi velik dio neobrađenih
materijala: čak 40 % plastike i 50 % papira. Ako se
ništa ne poduzme, u EU-u će do 2030. biti još 19 % više
ambalažnog otpada, a plastičnog ambalažnog otpada čak 46 %
više.
Uvođenjem novih pravila želi se zaustaviti taj trend. Ona će
potrošačima omogućiti da biraju ambalažu koja se može
ponovno upotrijebiti, uklonit će nepotrebnu ambalažu,
ograničiti prekomjernu ambalažu i propisati jasne
oznake za ispravno recikliranje.
Otvarat će se i nove poslovne prilike, posebno za manja
poduzeća, smanjiti potreba za neobrađenim materijalima,
povećati europski kapacitet za recikliranje te smanjiti ovisnost
Europe o primarnim resursima i vanjskim dobavljačima. Ta će
pravila omogućiti da ambalažni sektor bude u skladu s
ciljem klimatske neutralnosti do 2050.
Danas svatko tko kupi piće iz plastične boce ili limenke plaća
malu naknadu koja se ljudima vraća nakon što vrate tu ambalažu na
posebno mjesto za prikupljanje kako bi se plastika i aluminij
reciklirali.
Među raznom vrstom ambalaže za pakiranje koja puni kante za smeće
u Europi dvije vrste čine većinu: plastične boce i aluminijske
limenke.
Samo u Francuskoj je 2020. proizvedeno 340.000 tona plastičnih
boca, a samo 50 posto je reciklirano, objavila je Nacionalna
agencija za ekološku tranziciju.
Kako bi riješio taj problem, EU predlaže uspostavu sustava
refundiranja naknada za cijeli euroblok do 2029. Plastične boce i
aluminijske limenke bi se prodavale za nekoliko centi više, oko
pet do 10 posto cijene proizvoda, ali bi potrošači mogli dobiti
povrat dodane cijene ako vrate ambalažu na zadano mjesto za
prikupljanje.
Ovaj način je već uspostavljen u 15 europskih zemalja,
uključujući Njemačku, Nizozemsku i skandinavske države.
EU izvješćuje o rekordnim stopama recikliranja u svakoj zemlji sa
sustavom povrata naknada te se u Njemačkoj zahvaljujući tom
sustavu već reciklira do 98,5 posto boca i limenki.
Slično je i u Švedskoj u kojoj je povrat limenki na snazi od
1984., a plastičnih boca od 1994. U Norveškoj je pak uveden
poseban okolišni porez za ambalažu za pića, a taj se porez
smanjuje kako se povećava stopa prikupljanja ambalažnog otpada.
Stopa recikliranja plastičnih i staklenih boca u toj zemlji je
blizu 90 posto.
No, sustav povrata naknada nije “čudesno rješenje”,
tvrdi Manon Richert iz nevladine udruge Zero Waste France.
(ZWF).
“Spomenuti sustav zasigurno može pomoći da se brojke vezane
uz recikliranje poboljšaju, ali nije usmjeren na naš zadani cilj:
drastično smanjenje proizvodnje plastike”, rekla je Manon
Richert.
“U osnovi, to je samo drugi način sortiranja ambalaže (…) neće
ništa promijeniti kada su u pitanju plastične boce. Kada se
odloži, boca će imati istu sudbinu kao i ona koja je deponirana u
tradicionalnu kantu za reciklažu. Biti će odvezena u postrojenje
za preradu otpada i boce napravljene od PET-a (vrste
plastike znane kao polietilen tereftalat) će se
iskoristiti za proizvodnju novih, dok će se ostale boce preraditi
u pahuljice i preprodati za izradu poliestera, uglavnom u Aziji.
Ti postupci zahtjevaju puno vode i energije te generiraju
mikroplastiku“, upozorila je Richert.
Ona i aktivisti tvrde da će sustav koji je najavila Unija samo
polučiti “povratni učinak” koji će potrošače tjerati da i dalje
kupuju plastične boce, što je u suprotnosti s ciljevima EU-a.
“Godinama nas uvjeravaju da je sortiranje i recikliranje lako
provediva zelena politika te se širila ideja da kupovanje
plastike i nije tako loše ako je recikliramo. A sada tome
dodajemo još i financijski poticaj. To bi moglo imati potpuno
suprotan učinak poticanja kupovine plastičnih boca”, rekla je
Richert.
Ta učinak se već vidi u Njemačkoj gdje je se zakonom iz 2003.
nastojalo smanjiti korištenje jednokratne plastike na 20 posto,
ali se dogodilo sasvim suprotno. Sada jednokratne
plastične boce čine 71 posto tržišta, dok je prije deset
godina to iznosilo 40 posto, doznaje se iz studije
Sveučilišta Halle-Wittenberg.
Za Richert, vezano uz recikliranje, tu se više radi o bitki za
financijske interese nego za očuvanje okoliša jer su političari
više poticali proizvođače da sve više koriste recikliranu
plastiku u proizvodnji.
“Potražnja za recikliranom plastikom je porasla i materijal je
postao skuplji (…) prikupljanje i recikliranje boca će povećati
količinu dostupne reciklirane plastike te će smanjiti njezinu
cijenu, a to sigurno neće potaknuti proizvođače da smanje
proizvodnju.
Na kraju, te mjere samo pridonose održavanju ciklusa proizvodnje
plastike, a mi trebamo prekinuti taj ciklus”, objasnila je
Richert.
Hélène Courades, glavna direktorica grupacije osvježavajućih
pića “Boissons Rafraîchissantes de France” koja uključuje
Coca-Colu i Pepsi, uzvraća da se proizvođači sustavom EU-a
“neće obogatiti” već da će preprodaja materijala omogućiti
financiranje tog sustava.
Zero Waste France, kao i druge udruge za očuvanje i zaštitu
okoliša, aktivno se zalažu za drukčiji sustav, naknadu za ponovno
korištenje, većinom stakla, prema načelu kružne ekonomije.
Za zaštitu i siguran prijevoz robe potrebna je ambalaža, ali
ambalaža i ambalažni otpad imaju znatan utjecaj na okoliš i
potrošnju neobrađenih materijala.
Količina ambalažnog otpada raste, često i brže od BDP-a.
Ambalažni otpad u EU-u u zadnjih se 10 godina povećao za
više od 20 %, a predviđa se da će do 2030. porasti za još
19 % ako se ne nešto ne poduzme.
Europska komisija tvrdi da bi se njezinim
predloženim mjerama emisije stakleničkih plinova iz ambalaže
do 2030. smanjile na 43 milijuna tona u usporedbi sa 66 milijuna
ako se propisi ne mijenjaju.
Potrošnja vode smanjila bi se za 1,1 milijun m3. Troškovi
ekološke štete za gospodarstvo i društvo smanjili bi se za 6,4
milijarde eura u odnosu na polaznu vrijednost za 2030.