Dana 21. ožujka u novootvorenom Poduzetničkom inkubatoru Bili brig održat će se konferencija o burnoutu na kojoj možete naučiti kako poboljšati svoj biznis i život. Stoga, objavljujemo članak o ulozi stresa kod različitih tipova ličnosti.
Zdravstvena psihologija posebno je područje psihologije posvećeno
otkrivanju poveznica između našeg ponašanja i psiholoških
čimbenika te zdravstvenih ishoda. Danas su te spoznaje sve više
popularizirane i raširene u javnosti.
Jedan od najboljih primjera su sve češće rasprave vođene o
štetnosti dugotrajnog stresa na naše tijelo.
Zahvaljujući tome, sve se većem broju ljudi preporučuje da unesu
određene promjene u svoje životne stilove kako bi prevenirali
potencijalne negativne ishode.
Ako vas zanimaju takve teme, možete se prisjetiti našeg
članka o biopsihosocijalnom modelu zdravlja. U današnjem članku
prikazat ćemo još jednu zanimljivu poveznicu između tipa
osobnosti kojem pripadamo i našeg kardiovaskularnog zdravlja.
Malo o ličnosti
Psihologija ličnosti jedno je od najraširenijih područja
istraživanja unutar psihologije. Ličnost kao konstrukt označava
dinamičnu cjelinu koja uključuje međusobno povezane specifičnije
“crte”.
Dakle, iako se po crtama ličnosti možemo uspoređivati s drugima
te smatrati sličnijima ili drukčijima od drugih, naša
cjelokupna ličnost smatra se jedinstvenom. Uz to, ona
je dinamična jer je našim rastom, razvojem i životnim
iskustvom podvrgnuta promjenama.
Pojedinačni modeli ličnosti mogu biti dimenzionalni i
kategorični. Dimenzionalni modeli opisuju ličnosti u terminima
pojedinih dimenzija ili crta koje mogu biti više ili manje
izražene.
Nasuprot tome, primjer za kategorički pristup bi bio Myers-Briggs
test osobnosti (engl. Myers-Briggs Type Indicator) koji
pojedinčev rezultat smješta u jednu od šesnaest kategorija
osobnosti na temelju četiriju dihotomija. O tome koji je pristup
najbolji možemo raspravljati, a više o valjanosti Myers-Briggs
testa možete pročitati u našem ranijem članku.
Volimo kategorije
Pristup kategoriziranja je iznimno lak za voljeti zbog svoje
jednostavnosti i primjenjivosti. No, kao i uvijek, s
kategorijama moramo biti pažljivi zbog pretjeranog
pojednostavljivanja stanja i generalizacije, posebno kada je
riječ o ljudskim ličnostima i predviđanju određenih ishoda na
temelju istih.
Ljudi, kao i njihove ličnosti, jedinstvene su cjeline specifičnih
međusobno povezanih čimbenika koji su plodovi genetike, urođenih
karakteristika, rasta i razvoja te kompleksnih interakcija svega
navedenog s vlastitim životnim iskustvom.
Uz to iznimno važno upozorenje, mora se priznati da smo oduvijek
bili obožavatelji kategorija te opisivanja ljudskih ličnosti i
ponašanja u njihovim terminima. Jedan od dokaza u prilog tome je
široka rasprostranjenost astrologije i horoskopa – što
kineskog, što onog klasičnog od dvanaest znakova.
Ova sklonost datira već od antičke Grčke i Hipokrata, oca moderne
medicine, koji je ljudsku ličnost podijelio na temelju četiri
temperamenta, odnosno tekućina koje teku u našim tijelima –
kolerik (žuta žuč), sangvinik (krv), melankolik (crna žuč) i
flegmatik (sluz). Smatrao je da je bolest ishod nepravilnog
miješanja i neravnoteže u ovim tekućinama.
A, B, C, D…
Dobre vijesti za obožavatelje kategoričkog pristupa: postoji
još jedna rasprostranjena tipologija ličnosti, često korištena
upravo u medicini – ABCD tipologija ličnosti. Njezino ime
dolazi od četiriju kategorija koje pokriva, a kojima pripada
jedno od četiriju slova. Zanimljiva je činjenica da je ova
kategorizacija osmišljena od strane dvaju kardiologa –
Meyera Friedmana i Raya Risenmana, te je u početku uključivala
samo dva tipa – tip A i tip B ličnosti, dok su tipovi C i D tek
kasnije dodani.
Za svrhe današnjeg članka, zadržat ćemo se na raspravi o prva dva
tipa ličnosti, A i B – najistraženijim, ali i najpopularnijim.
Jesam li A ili B?
Krenimo s prvim slovom abecede – tip A ličnosti. Sigurni smo da
ste imali iskustva s osobama ovog tipa. One su
ambiciozni, perfekcionisti, često užurbani i agresivni u svojem
djelovanju, a nije im strana ni hostilnost u međuljudskim
odnosima.
Imaju mnogo pozitivnih osobina, poput ustrajnosti u radu i
želje za uspjehom i napretkom, koje uglavnom uistinu i ostvaruju.
No, u tom procesu ispoljavaju i neke manje poželjne osobine kao
što su manjak strpljenja s drugim ljudima koja mogu
eskalirati u neprijateljstvo.
U skladu s tim, tip A ličnost smatra se iznimno
kompetitivnom te se ovakve osobe lako upuštaju u natjecanja
s drugima. Zamislite iritabilnog šefa koji dijeli zadatke svojim
podređenima u uredskom prostoru ili, pak, samopouzdanog
odvjetnika koji užurbano kroči u sudnicu s ogromnom mapom papira
i dokumenata.
Iza slova A dolazi tip ličnosti B – svojevrsna suprotnost tipu A.
Obično se smatra da su ljudi s tipom B
ličnosti opušteni i ležerni te da puno više uživaju u
životu.
Uz to, smatra se da su iznimno kreativni i često biraju
zanimanja u skladu s tim. Također, za razliku od tipa A osoba,
osobe tipa B ličnosti su strpljive i empatične u
međuljudskim odnosima.
Općenito su puno manje opterećene rokovima, uspjesima i napretkom
u poslovnom smislu te su više “slobodnjaci”, zbog čega mogu
upasti u rizik prokrastiniranja. Sigurno ste se i s takvom vrstom
ljudi upoznali. To su one osobe iz škole koje su znale cijeniti
sunčan dan, iako su imali tri ispita oko kojih je ostatak razreda
ludio.
Naravno, pretjerano ozbiljno shvaćanje ove tipologije može nas
navesti na vjerovanje u potencijalno štetne
stereotipe koji imaju malo veze sa stvarnim ljudima.
Kao što smo naveli ranije, naše ličnosti su kompleksne i
dinamične cjeline većeg broja specifičnih odrednica koje se
jednostavno ne mogu svrstati u jednu od dviju ili četiriju
mogućih ladica. Međutim, određena istraživanja ipak ukazuju na to
da nas neke konstelacije osobina potencijalno mogu suočiti s
određenim zdravstvenim poteškoćama.
A ili B – što li je srcu drago?
Mnogi udžbenici i publikacije koje se fokusiraju na
zdravstvenu psihologiju nerijetko će spomenuti pozitivnu
povezanost između obrasca ponašanja tipa A ličnosti (engl.
TABP ili Type A Behavior Pattern) i kardiovaskularnog
oboljenja.
Ova spoznaja osvanula je u pedesetim godinama prošlog stoljeća
upravo prilikom objave Friedmana i Rosenmana u kojoj objašnjavaju
otkriće spomenute povezanosti.
Vrlo brzo provela su se neka veća istraživanja i objave članaka
koje potvrđuju ovu vezu, poput Framinghamove studije iz 80-ih –
implikacije o tome kako ličnost može potencijalno nepovoljno
djelovati na naš krvožilni sustav, i u konačnici rezultirati
infarktom, bile su značajne za znanstvenu zajednicu, ali i opću
populaciju.
U objašnjavanju ove povezanosti često su se izdvajale
ljutnja i hostilnost kao glavni krivci unutar zbira osobina
tipa A ličnosti.
No, kako stvari stoje danas: ova veza se ne potvrđuje u
potpunosti u suvremenim znanstvenim istraživanjima. Neka
istraživanja navode značajne povezanosti*, ali mnoštvo
individualnih istraživanja te metaanaliza navodi da je teško dati
nedvosmislen zaključak.
*Naravno, i kod istraživanja s potvrđenim statistički značajnim
povezanostima ne možemo govoriti o kauzalnosti, odnosno
uzročno-posljedičnoj vezi.
To je jedna od prvih statističkih lekcija – samo zato što
su tip A i incidencija infarkta u korelaciji, ne znači da je tip
A isključivi uzrok srčanim infarktima.
Tip A kao uzrok srčanih bolesti ili, pak, lekcija o kritičkom
razmišljanju?
Petticrew, Lee i McKee (2012) u svojem radu argumentiraju da dio
odgovora leži u tzv. publikacijskoj
pristranosti (engl. publication bias), odnosno
pristranosti koju autori imaju prema određenoj teoriji prilikom
njezinog istraživanja i interpretacije rezultata.
Nije iznenađujuće da su znanstveni časopisi svojevrsni “biznis”
iza kojih je česti pokretač upravo novac.
Stoga, često određene industrije financiraju
znanstvena istraživanja čiji nalazi pogoduju njihovim
interesima. Petticrew i suradnici (2012) argumentiraju
da je u ovom slučaju veliki dio odgovornosti upravo na duhanskoj
industriji i kompanijama poput “Phillipa Morrisa” koji su
sudjelovali u financiranju popularizacije ovih nalaza.
No, zašto bi duhanska industrija gurala propagandu o vezi
između tipa A i srčanih oboljenja?
Autori smatraju da je to bio pokušaj smanjivanja veze između
pušenja i srčanih oboljenja, na način da su se srčane bolesti
pretvorile u višefaktorski konstrukt sa psihološkim i ponašajnim
odrednicama.
Petticrew i suradnici (2012) su toliko protiv ovog narativa da
uspoređuju istraživanja posvećena tip A obrascu ponašanja s tzv.
“zombi znanošću” – znanstvenim radovima koji se nastavljaju
objavljivati unatoč tome što su im nalazi prethodno mnogobrojno
puta osporeni.
Koji je onda zaključak?
Iako je publikacijska pristranost stvarna pojava u znanstvenoj
zajednici, naše je zdravlje i bez nje nevjerojatno
kompleksno te pod utjecajem mnoštva čimbenika: tjelesnih,
psihičkih i društvenih – i to otkad smo zametci pa do kraja
naših života.
U tom svjetlu, nije iznenađujuće da izražene sklonosti ljutnji
ili pretjeranim izljevima bijesa mogu imati nepovoljne učinke na
naše zdravlje, kratkoročno i dugoročno.
Ipak, ljutnja je emocija koja djeluje slično kao stres, ona
energizira naše tijelo i opskrbljuje nas resursima kako bismo se
suočavali s preprekama, što se kroz evoluciju pokazalo korisnim.
No, slično kao i sa stresom, dugotrajno i nepotrebno izlaganje
takvom stanju postaje neadaptivno i štetno cjelokupnom
organizmu, pa tako i krvožilnom sustavu.
Dakle, je li svako istraživanje koje je pronašlo poveznicu između
tipa A ličnosti kao cjeline ili njezinih karakteristika i
kardiovaskularnih oboljenja nužno proizvod megalomanske zavjere
od strane duhanske industrije, kako bismo “lakše duše” kupili
kutiju cigareta?
Vrlo vjerojatno ne. Znači li to, ako smo kao pojedinci nešto
skloniji ljutnji, visoko-ambiciozni ili jednostavno težimo višem
standardu organiziranosti od drugih, da ćemo automatski završiti
na listi čekanja za ugradnju stenta kasnije u životu? Ponovo,
vjerojatno ne.
Kao što je rečeno, zdravlje je kompleksno i teško
predvidljivo na razini pojedinca. Iako su zdravstveni
razlozi legitimni motivi za poraditi na sebi uz pomoć, podršku i
vodstvo psihologa ili psihoterapeuta u kontekstu kontrole bijesa
ili promjene nepoželjnih ponašanja, možda je još veći razlog
upravo povećanje naše kvalitete i zadovoljstva životom.
Uz pomoć relaksacijskih tehnika i tehnika usredotočene svijesti
ili mindfulnessa, možemo se, između ostalog, naučiti vratiti
u sadašnji trenutak i povratiti kontrolu nad vlastitim emocijama.
Možda tada shvatimo da je život prekratak za “gubljenje živaca”
oko snopa papira koji nam već sutradan više neće biti važan…
…a ne bi bilo loše ni da pritom kupimo još malo vremena do
prvog posjeta kardiologu.
