Što se događa i zašto netko odlučio biti surov prema životinji koja u naravi ima povjerenje prema ljudima, razgovarali smo sa stručnjacima koji otkrivaju da nasilje prema životinjama može imati pozadinu ali može biti i signal na što je netko spreman i ubuduće.
Bila je to horor scena u Bjelovaru kad je susjed motikom ispred
kuće ubio malog mješanca po imenu Tiko. Životinja je živjela s
obitelji Godinić pet godina.
“Šokiran sam, uznemiren i tužan. Ne mogu oka sklopiti zbog ovoga
što sam doživio. Susjed živi kraj mene i poznajem ga 40-ak godina
i on je ispred kuće mučki motikom ubio psa”, ispričao
je Stjepan Godinić početkom veljače za
portal Klikni.
Zvali su veterinarku, ali umiljatom mješancu koji je bio dio
obitelji, Stjepana je pratio u radionicu i igrao se s
petogodišnjim unukom, nije bilo spasa. Ovo je samo jedna od
šokantnih priča iz crne kronika koja se odnosi na mučenje i
ubijanje životinja. Nedavno se javnost šokirala i nad slučajem
srednjoškolca koji se ispred škole pred drugim učenicima
iživljavao nad mačićem. Ubio ga je i bacio u travu, a navodno
nitko od onih koji su gledali nije reagirao.
I splitska policija danima je tražila muškarca koji je pred
suprugom ubio psa. Zatekli su užase prizora, uz pretučenu ženu,
kojoj je polomljen nos i potkoljenica, bio je i pas koji je prema
prvim naznakama do smrti bio zatučen.
I prije oko mjesec dana policija je zaprimila dojavu da je netko
u mjestu Kraguj ustrijelio psa. Sve je prijavio vlasnik.
Što se događa i zašto netko odlučio biti surov prema životinji
koja u naravi ima povjerenje prema ljudima, razgovarali smo sa
stručnjacima koji otkrivaju da nasilje prema životinjama može
imati pozadinu ali može biti i signal na što je netko spreman i
ubuduće.
Ne ulazeći u konkretne slučajeve zlostavljanja i ubijanja
životinja psihijatar, forenzički psihijatar i seksualni terapeut
dr. Goran Arbanas iz Psihijatrijske bolnice Vrapče za
Net.hr kaže da se u takvim
slučajevima radi o sadizmu, odnosno namjernom izazivanju osjećaja
boli prema drugom živom biću.
“Sadizam može biti prema ljudima i prema životinjama i to je
jedan od značajnijih simptoma antisocijalnog poremećaja ličnosti.
Ipak, ako netko ima samo taj simptom, to nije dovoljno da dobije
dijagnozu antisocijalnog poremećaja ličnosti. Drugi je simptom za
tu dijagnozu odsutnost osjećaja krivnje i empatije, tu je i
kršenje društvenih normi, potom impulzivno ili eksplozivno
reagiranje te drugi simptomi. Samo zlostavljanje životinja je i
predznak, naročito ako se javi u ranijoj dobi. Ako se dijete
sadistički ponaša prema životinjama, velika je šansa da će
razviti antisocijalni poremećaj ličnosti. Naime, to je osoba koja
ne empatizira sa živim bićima, a prirodno je da suosjećamo kada
vidimo da životinja ili druga osoba pati”, rekao je dr. Arbanas.
Ako netko muči ili ubije životinju pred drugima, tu se postavlja
pitanje kako netko može samo gledati i ne reagirati na nasilje?
Naš sugovornik kaže da se tu radi o slučaju promatrača te tu
vrijedi pravilo – što je više promatrača, to je manja šansa da
netko reagira.
“Slično je kada netko sretne osobu koja leži na cesti. Ako nema
nikoga, veća je šansa da će pomoći, a ako je puno ljudi – tada će
pomisliti da će ‘onaj drugi pomoći’ i na kraju možda nitko ne
pomogne. Što je više promatrača, njihova se odgovornost dijeli na
njih više. Isto je i kad netko tuče djecu u zgradi i nitko ne
zove policiju. Da se radi o kući u kojoj je samo dva stanara,
veća je vjerojatnost da će jedan reagirati”, kaže naš sugovornik.
Odgovornost se dijeli među promatračima
U čitavom nizu policijskih izvještaja da je netko ubio puškom
životinju, ima i onih kada pojedinac osobno životinju ubije
“golim” rukama. Na pitanje što je surovije ili “gore”, naš
sugovornik kaže da je možda okrutnije ubiti s vlastitim rukama,
nego oružjem i s neke udaljenosti.
“Isto je i u slučajevima odnosa žrtve i ubojice – lakše ubiti
pištoljem, nego nekoga zadaviti jer je tada potreban veći
emocionalni angažman. Isto je i sa zlostavljanjem životinja”,
kaže dr. Arbanas.O slučajevima zlostavljanja i ubijanja životinja
općenito kaže da je veći rizik da takva osoba i u budućnosti
počini kazneno djelo. “Oni su svjesni i razumni i nemaju duševne
bolesti zbog kojih ne bi razumjeli što su napravili. Oni razumiju
da je njihovo djelo kažnjivo, ilegalno, ali ga svjesno i namjerno
rade. Ovako antisocijalno ponašanje u općoj populaciji je
prisutno između dva i pet posto, u zatvorima to je to daleko više
prisutno – između 50 i 80 posto”, kaže naš sugovornik.
Mogući su i drugi motivi za zlostavljanje i ubijanje životinja –
kao što je naplaćivanje ulaznica, onda je motiv čisto
financijski. Ako netko muči životinju pred drugima, onda to radi
zbog promatrača, svoje publike. Kada to radi dijete ili teenager,
dakle osoba u izgradnji, ne treba biti tako oštar jer je
adolescentima jako važna podrška vršnjaka i oni se izgrađuju,
žele biti zapaženi, prepoznati i žele dobiti podršku svojih
vršnjaka”, govori ovaj stručnjak.
Seksualne sklonostima prema životinjama
No nedavni slučaj sudske zastare slučaja muškarca iz Zagreba koji
je seksualno zlostavljao psa, široko otvara problematiku odnosa
zlostavljača prema životinjama.Ponovno ne ulazeći u konkretan
slučaj, dr. Arbanas kaže da je moguće da osoba ima seksualne
sklonosti prema životinjama. “Tu se onda radi o zoofiliji gdje
postoji seksualna komponenta da osoba masturbira ili ima neku
vrstu seksualnog odnosa sa životinjama”, kaže ovaj stručnjak.
Iz udruge Prijatelji životinja kažu da su mnogi prepoznali kao
relevantno mjesto za traženje uputa i savjeta kada svjedoče lošem
postupanju prema životinjama.
Svakodnevno javljaju za zlostavljanja
“Svakodnevno nam pišu i prijavljuju zanemarivanje te
zlostavljanje životinja. Uvijek najoštrije osuđujemo svako
nasilje prema životinjama i pozivamo građane da svaki slučaj
zanemarivanja, trovanja, mučenja, fizičkog i seksualnog
zlostavljanja i ubijanja životinja obavezno prijave veterinarskoj
inspekciji, policiji i općinskom državnom odvjetništvu. Smatramo
i iznimno važnim da se svaki takav slučaj sankcionira kako bi se
poslala jasna poruka da zlostavljanje životinja nije društveno
prihvatljivo. Velik broj monstruoznih slučajeva počini se nad
napuštenim životinjama, odbačenim štencima i mačićima, zbog čega
ističemo da su jako važni kastracija i odgovorno skrbništvo”,
naveo je Luka Oman iz “Prijatelja životinja”.
Iza sebe imaju više od dva desetljeća prijavljivanja različitih
slučajeva zlostavljanja životinja za koje saznaju od građana ili
iz medija. Traže i postroženje kazni za zlostavljače i više kazne
i ubojice životinja, ali i da se napravi registar ubojica i
zlostavljača životinja kako bi se znalo kome se ne smije udomiti
životinja te tko je opasan za životinje u susjedstvu. “Inače, za
mnoge slučajeve javnost sazna zahvaljujući udrugama koje
zbrinjavaju napuštene životinje koje ne samo da pokušavaju
spasiti živote i izliječiti teško zlostavljane preživjele
životinje nego i podižu prijave protiv, nažalost, često
nepoznatih počinitelja”, navodi Oman.S obzirom na to da je
zlostavljanje životinja kazneno djelo, potvrđuju da policija
obično žurno reagira.
“Jako je bitno da osobe koje svjedoče zlostavljanju životinja
reagiraju na svako kršenje Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti
životinja te da odmah sve prijave policiji i inspekciji. Samo
tako je moguće da svaki mučitelj životinja bude što prije
identificiran i odmah priveden kako bi se spriječilo daljnje
zlostavljanje životinja, ali i ljudi. Naime, podsjećamo da se
osobe koje su nasilne prema životinjama rijetko zaustavljaju na
tome, odnosno da je nasilno ponašanje prema životinjama indikator
takvog ponašanja i prema ljudima”, navodi Oman.
Navode da kaznenu prijavu može podnijeti i svjedok zlostavljanja
ili ubijanja životinje ili osoba koja ima saznanja o tome, i to
pismenim putem nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu. “Uz
prijavu je potrebno priložiti što više dokaza koji mogu poslužiti
u svrhu dokazivanja navoda iz prijave (fotografije ili video
snimke, iskazi svjedoka, obdukcijski nalaz, veterinarska
dokumentacija). Osim toga, građani koji na javnome mjestu
svjedoče zlostavljanju životinja trebaju odmah pozvati policiju i
pozvati se na Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji
osobu koja na javnome mjestu zlostavlja životinje ili na drugi
način loše s njima postupa kažnjava novčanom kaznom u iznosu od
20 do 100 eura”, otkriva i detalje kolike su kazne.Tijekom 20-ak
godina rada, udruga se susrela sa zaista mučnim slučajevima.
Prvi osuđeni za mučenje: ‘Nije valjala, veselila se prolaznicima’
“Još se sjećamo ‘monstruma s Pešćenice’, Ostoje
Babića koji je 2004. premlatio do smrti svoju kujicu šipkom
i vilama dok joj nije pukla lubanja i dok nije gotovo cijela
iskrvarila. Tijekom sudskog postupka izjavio je da pas nije ništa
valjao jer se veselila prolaznicima, a cviljela je dok ju je
držao na lancu te ju je zato odlučio ubiti. Ubojica je 2006.
godine bio osuđen na pet mjeseci zatvora, od tada zakonski
maksimalno propisanih šest mjeseci, i kaznu je i odslužio. Bila
je to prva izrečena zatvorska kazna za kazneno djelo mučenja
kućnih ljubimaca u Hrvatskoj. Ista sutkinja koja je osudila
Ostoju Babića dobila je prošle godine medijski jako eksponiran
predmet zloglasnog Ivora Ivaniševića, zaposlenika Europskog
parlamenta, koji je godinama višestruko silovao svoje pse, no
kazna koju mu je izrekla nije mogla biti provedena”, rekao je
Oman.
Nastavio je da taj slučaj na najgori mogući način pokazao svu
nemoć pravosuđa da sankcionira dokazanog silovatelja pasa.
“A sve zbog toga što je u važećem Kaznenom zakonu maksimalna
kazna zatvora za mučenje i ubijanje životinje do godinu dana,
odnosno dvije ako je djelo počinjeno iz koristoljublja. Tako mala
kazna omogućava i kratak rok zastare pa je Ivanišević potpuno
izbjegao bilo kakvo sankcioniranje za nedjela koja je počinio.
Primjerice, zakonodavstva drugih država omogućavaju veću
maksimalnu predviđenu kaznu već za samu proizvodnju, prodaju,
širenje i posjedovanje pornografije koja prikazuje seksualne
radnje sa životinjama: npr. Njemačka, Švicarska, Latvija i
Norveška kaznom zatvora do tri godine, a Turska kaznom zatvora do
četiri godine”, navodi Oman.Iznio je i drugi “jednako gnjusni
slučaj” za koji je ustvrdio da “doslovno izaziva želju za
povraćanjem”.
Batinanje konja kao pripreme za natjecanje
“To je prošlogodišnji slučaj silovanja i ubijanja mačke, što su
počinila maloljetna djeca Međimurske županije. Nažalost, takva
brutalna zlostavljanja životinja nisu izolirani slučaj,
ponavljaju se redovito i praktički svakodnevno. Nakon što su
prošle godine objavljene snimke mlaćenja konja u okolici
Karlovca, ukazali smo da je batinanje konja, daleko od očiju
javnosti, dio redovite prakse i ‘pripreme’ za natjecanja konja u
povlačenju teških trupaca, tzv. Štraparijade. Već godinama
tražimo zabranu tih natjecanja, i to upravo zbog činjenice da je
zlostavljanje konja njihov dio. Nadamo se da će nas Ministarstvo
poljoprivrede konačno poslušati i sljedećim izmjenama Zakona o
zaštiti životinja donijeti zabranu Štraparijada”, navodi Oman.
Ipak, kaže da je svijest građana porasla, sve se češće
prijavljuju policiji koja brzo reagira. Oman tvrdi da zapne na
sudovima. Ipak i dalje smatraju da su kazne za zlostavljanje i
ubijanje životinja premale.”Trenutačno problem nastaje i u
provedbi zakona. Iako brojni slučajevi dođu do policije i suda,
suviše rijetko dolazi do izricanja zatvorske kazne. To se mora
bitno promijeniti jer neizricanjem kazni ili izricanjem uvjetnih
ili simboličnih kazni zlostavljači i ubojice ne dobivaju poruku
da je njihovo ponašanje neprihvatljivo”, navodi naš sugovornik.
Zato je Udruga Prijatelji životinja u svibnju prošle godine
poslala Ministarstvu uprave i pravosuđa prijedloge izmjena
Kaznenog zakona te da se kazna za mučenje i ubijanje životinja
povisi kazna zatvora do tri godine, odnosno do pet godina ako se
kazneno djelo počini iz koristoljublja, bezobzirne osvete,
mržnje, radi snimanja i distribuiranja pornografskih materijala
ili iz drugih niskih pobuda ili ako su prouzročene teške tjelesne
ozljede, teško narušavanje zdravlja ili smrt životinje.”Veće
kazne omogućile bi sucima izricanje adekvatne kazne zatvora za
najteže oblike ovog kaznenog djela, a to bi se odrazilo i na
duljinu rokova zastare kaznenog progona. Za usporedbu, za
oštećenje tuđe stvari predviđena je maksimalna kazna do pet
godina zatvora pa je apsurdno da je sada za živo osjećajno biće
pet puta manja”, navodi Oman.
Osim povisivanja kazni zatvora, predložili smo i da se borbe
životinja sankcioniraju kaznom zatvora, a i ne postoji kazna za
one koji gledaju ili uzgajaju odnosno prodaju pse za borbe.