Psihijatrica otkriva kada je virtualni intimni odnos prihvatljiv, a kada postaje poremećaj i upozorava na trend koji za sobom ostavlja traume.
Nova generacija ‘bježi’ u virtualni svijet koji može
imati opasne posljedice po zdravlje, ističe u emisiji “150
minuta” na Prvoj TV, psihijatrica Danijela Tiosavljević.
Je li virtualni intimni odnos prihvatljiv
“Ljudi ulaze u virtualni svijet iz radoznalosti. Može koristiti
osobama koje su na bilo koji način trajno i značajno oštećene te
ne mogu imati seksualni odnos s drugom osobom. Također, i u
razdobljima apstinencije, kada osoba nema partnera, nego samo
povremeno i privremeno. Ipak, ako ona postaje preferirani ili
isključivi način postizanja seksualnog zadovoljstva, ako se takva
aktivnost nalazi u seksualnim fantazijama osoba koje
libido tako zadovoljavaju, onda možemo pričati o parafiliji,
odnosno poremećaju seksualne preferencije, sklonosti i osobi kao
seksualno devijantnoj osobnosti”, otkriva psihijatrica
Tiosavljević.
Zatim je dodala: “Ovo je područje koje ima mračnu stranu i
koje može izazvati nastanak određenih neurotičnih simptoma ili
ostale vrste psihopatologije, razbuktati ih, pojačati i osobu,
kojoj je potrebno rješenje problema, zarobiti vlastitom
psihopatologijom. Ovdje je sve pitanje motiva i mjere upotrebe,
jer od njih ovisi hoće li nešto biti štetno ili ne.”
‘Cyber grooming’ – opasan trend
Danijela upozorava na “cyber grooming”, opasan proces u
kojem se djeca nagovaraju da sudjeluju u interakcijama seksualnog
sadržaja putem interneta ili mobilnog uređaja.
“Cyber grooming je sintagma koja označava seksualnu
eksploataciju maloljetnika online putem. Postoji vrlo
popularna aplikacija u kojoj djeca u virtualnim striptiz
klubovima nude, odnosno, obavljaju simulirane seksualne
aktivnosti s odraslima. Dakle, ne moram mnogo objašnjavati da
je u pitanju vrlo opasna i traumatizirajuća aktivnost za
djecu”, rekla je psihijatrica.
Koliko je internet opasan
“Starije generacije zapravo nisu ni upoznate s tehnikama
virtualne realnosti. Jedno istraživanje je pokazalo da dvije
trećine roditelja djece starosti od 5 do 10 godina, ne znaju
ništa o virtualnoj realnosti. I ja sam se nedavno upoznala s
terminom i značenjem pojma metaverzuma kao jedne globalne i
komplicirane sfere koja se sastoji iz multisfera virtualne
realnosti, koje zadovoljavaju od radnih potreba, do druženja,
putovanja, slušanja koncerata, ali sve u virtualnom svijetu”,
rekla je Tiosavljević.
“Roditelji nisu upoznati s time, što nosi još veću opasnost
po zdravlje djece. Ova sfera interneta, koliko se preporučuje,
ima i mogućnosti velike zloupotrebe koja ostavlja ogromne
posljedice na psihičko i fizičko zdravlje. Kao netko tko se bavi
ljudskom prirodom i ljudskom dušom, razmišljala sam o ovom
fenomenu. Smatram da je sama virtualna realnost konstruirana iz
neke potrebe za kompenzacijom usamljenosti suvremenog čovjeka”,
objašnjava psihijatrica.
Otkrila je zašto je usamljenost sve prisutnija: “Ovo postmoderno
društvo je ono koje pojedincu nameće kao imperativ – rad na sebi,
postići što više, imati što više moći i što više utjecaja.
Taj put ka samorealizaciji zahtjeva ulaganje značajnog vremena u
rad na sebi, a to znači uzimanje vremena od kontakta s drugima.
To je put koji vodi u usamljenost.
Usamljenost je, što mnogi ne znaju, zapravo psihopatološki
fenomen, čak i nedovoljno istražen. Usamljenost ima više
kategorija – usamljenost na socijalnoj, kognitivnoj i emotivnoj
razini. Na tom putu nemate vremena ulagati u sve”,
piše Mondo.