Prva je nedjelja došašća ili adventa, kojom u crkvenoj godini počinje vrijeme priprave za Božić, odnosno Kristovo rođenje, a prva nedjelja došašća ujedno je i početak crkvene godine.
Došašće počinje četiri nedjelje prije Božića, najranije može
početi 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca i završava 24.
prosinca, na Badnjak.
Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup
Perpetuo iz Toursa uveo pripravu za Božić, počevši od sv.
Martina 11. studenoga. Papa Grgur Veliki u 6. stoljeću skratio je
došašće na četiri tjedna, što se zadržalo do danas, te je ukinuo
suzdržavanje od jedenja mesa i mliječnih proizvoda za vrijeme
došašća.
U vrijeme došašća služe se zornice, rane jutarnje mise koje su
inače vrlo raširena pobožnost u sjevernim hrvatskim krajevima.
One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić.
Pjevaju se adventske pjesme, koje u Hrvatskoj imaju
marijansko obilježje. Neke od poznatijih su “Padaj s neba”,
“Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Poslan bi anđeo
Gabrijel”, “Ptičice lijepo pjevaju”, “Visom leteć ptice male”.
Adventski vijenac – simbol borbe protiv životnoga
mraka
Prve nedjelje došašća mnogi će u svojim domovima upaliti prvu
svijeću na adventskom vijencu, simbolu borbe čovjeka protiv
životnoga mraka. Ukrašeni adventski vijenac označava pobjedu
Krista Gospodina: Isusov Križ i Uskrsnuće, a čine ga dva temeljna
simbola – krug i svijeće, odnosno svjetlo.
Plete se od zimzelenih grančica. Bor i božikovina u vijencu
simboliziraju besmrtnost, lovor pobjedu nad grijehom i
patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Često je u
vijencu i grančica ružmarina jer je ona prema legendi čuvala
Djevicu Mariju na njezinu putu u Egipat.
U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri
razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje,
otkupljenje i svršetak.
Jedan od običaja u vrijeme došašća je i sijanje pšenice,
a potječe iz starodrevnih kultova prizivanja dobre ljetine.
U nekim se hrvatskim krajevima pšenica sije na sv. Barbaru 4.
prosinca, a negdje na sv. Luciju, koja se slavi 13. prosinca.
Kada pšenica naraste, običaj je oko nje vezati vrpcu
s hrvatskom trobojnicom.
U vrijeme došašća, 8. prosinca, slavi se blagdan Bezgrešnog
Začeća Blažene Djevice Marije, koji je utemeljio papa Siksto IV.
1476. godine. Dogmu je svečano proglasio papa Pio IX. 8. prosinca
1854. Arkanđeo Gabrijel nazvao je Mariju “punu milosti”, a
crkveni oci nazivali su Mariju – Blaženom Djevicom. Prema
katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da
bi mogla začeti Isusa.
Darivanje djece na blagdan sv. Nikole
Blagdan sv. Nikole 6. prosinca, odnosno na “Nikolinje”, posebno
je drag djeci koja tada dobivaju darove. Prema legendi, sv.
Nikola biskup noću je potajno kroz prozor donosio darove
siromašnima.
Navečer prije Nikolinja djeca čiste čizmice i stavljaju ih
na prozore prije spavanja, a ujutro, kad se probude, u njima ih
dočekaju darovi. Sv. Nikolu prate anđeli i Krampus, ovisno o tome
radi li se o dobroj ili zločestoj djeci, koja od Krampusa
dobivaju šibu, koja je obično zlatne boje.
U nekim hrvatskim krajevima ukućani se sakriju ispod prozora i
zveckaju lancima i tako Krampusom plaše djecu i potiču ih da budu
dobra i poslušna.
Posljednji dan došašća, Badnjak
Posljednji dan došašća je Badnjak, dan uoči Božića čiji je
naziv povezan s riječju “bdjeti”, jer se na taj dan
bdijući čekalo Isusovo rođenje. Zbog običaja bilo je
nužno osvijetliti prostorije svijećama, koje su postale i simboli
novog života i nade. Običaj je i sjećanje na preminule ukućane te
molitva za njih.
Na Badnjak su ukućani rano ustajali, žene bi
spravljale nemrsnu hranu za večeru, jer se na Badnjak posti,
a muškarci hranili stoku, koja je trebala biti spokojna zbog
božićnih blagdana, te pripremali drva za ogrjev.
Nekad je glavni član domaćinstva u
kuću unosio slamu koja se rasprostirala po sobi,
dom se kitio svježim zelenilom, a božićno drvce, koje je danas
gotovo neizostavni dio blagdanskih običaja, u Hrvatskoj se
kiti od konca 19. stoljeća.
Na Badnjak su se blagovala posna jela, bez mesa i masti,
riba pripremljena na razne načine, grah, brodet s palentom,
a od kolača fritule, fanjci, gibanice i badnjača.
Obredni dio Badnjaka završava odlaskom ukućana na ponoćnu misu.
