Danas je Međunarodni dan žena i tim povodom pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić objavila je priopćenje kojeg donosimo u cijelosti
“Već treći Međunarodni dan žena obilježavamo u sjeni
pandemije bolesti COVID-19. Kao i sve krize, bile one izazvane
klimatskim promjenama, prirodnim nepogodama ili ljudskom rukom i
političkim odlukama poput ekonomskih kriza i vojnih sukoba, i ova
pandemija neproporcionalno je snažno pogodila žene i djevojke
diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj.
Žene su te koje su kao esencijalne radnice –
medicinske sestre, liječnice, spremačice, trgovkinje, učiteljice,
njegovateljice, znanstvenice, farmaceutkinje – u značajnoj mjeri
iznijele pandemiju na svojim leđima. Podsjetimo se da u Hrvatskoj
prema podacima Državnog zavoda za statistiku u području
zdravstvene zaštite i socijalne skrbi radi 78% žena, u osnovnom
školstvu nastavnice čine 86%, a u srednjem školstvu 68% svih
nastavnika, u djelatnosti trgovine na malo žene čine 71% svih
zaposlenih, a žene čine i 60% svih zaposlenih u proizvodnji
osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka.
Brojne su žene zbog strukture ženskog rada, a to su
često prekarni oblici rada kojeg karakteriziraju male nadnice,
manji broj sati rada, ugovori na određeno, samozapošljavanje
uslijed nezaposlenosti, ostale sa smanjenim ili bez izvora
prihoda čime je njihova ekonomska neovisnost ugrožena. Na samom
početku pandemije, a prema podacima Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje, izvan radnog odnosa ostalo je 37% više žena u
usporedbi s muškarcima. Analize su pokazale da je na početku
pandemije došlo do većeg pada broja zaposlenih u tradicionalno
ženskim djelatnostima kao što su prerađivačka industrija,
trgovina, djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i
usluživanja hrane te administrativnim i pomoćnim uslužnim
djelatnostima. I iako bilježimo pozitivne pomake i određen
oporavak tržišta rada, i dalje žene čine 45% zaposlenih i 56%
nezaposlenih osoba.
Žene su tijekom pandemije nosile i značajan dio brige za
djecu za koju su zatvoreni vrtići i škole, kao i za starije i/ili
bolesne članove/ice obitelji. Usklađivanje privatnog i
profesionalnog života postalo je značajno otežano u
periodima lockdowna te tijekom izolacije članova obitelji, a
posebice su brojne izolacije osjetili roditelji djece školske
dobi, te možemo očekivati da će se to dugoročno odraziti na
perspektivu napredovanja i rasta plaća, a samim time i na rodni
jaz u plaćama. Istovremeno, pandemija je pokazala da postoji
prostor za kreiranje fleksibilnijih radnih mjesta koja će
omogućiti ženama više slobode i mogućnosti za usklađivanje
privatnog i profesionalnog života pri čemu to ne smije ići u
smjeru povećanja radnog vremena te dokidanja prava radnica na
isključivanje od radnih obaveza.
Istraživanje o dostupnosti skrbi za reproduktivno
zdravlje žena u vrijeme pandemije COVID-19 pokazalo je
da je kriza uzrokovana koronavirusom negativno utjecala na
dostupnost i kvalitetu zdravstvenih usluga za žene iz područja
reproduktivnog zdravlja. Usluge vezano uz trudnoću i medicinski
pomognutu oplodnju odgađane su ili otkazivane, trudnička skrb je
smanjena, pregledi su bili rjeđi, što je dio žena potaknuo da
ostvarivanje potrebnih zdravstvenih usluga potraže u privatnim
klinikama, dok dio žena zbog toga uopće nije obavio preporučene
preglede i pretrage, a zabranjivana je i pratnja na porodima, kao
i posjete tijekom boravka u bolnici.
Pandemiju je pratio i porast nasilja protiv žena.
I dalje evidentiramo rast kaznenih djela nasilja u obitelj,
gdje su žene žrtve u većini slučajeva. Udio žena ubijenih od
bliskih osoba u 2021. godini dostiže čak 80% među svim ubojstvima
žena. Sam početak ove godine obilježen je s pet ubojstva žena,
najmanje tri pokušaja ubojstva i četiri zatočenja žena od strane
njima bliskih osoba.
Pred nama je ipak slabljenje pandemije te nam slijedi vrijeme
u kojem trebamo početi sanirati posljedice koje je ova kriza
ostavila na društvo i ekonomiju. S obzirom na činjenicu da
je kriza uzrokovana pandemijom značajno pogodila žene, ključno je
da sve mjere oporavka budu rodno osjetljive jer će u protivnom
oporavak produbiti postojeće rodne nejednakosti. Oporavak od ove
krize trebamo shvatiti kao priliku da uklonimo dosadašnje uzroke
rodne neravnopravnosti i kroz proces oporavka izgradimo
ravnopravne prilike i kvalitetne uvjete života za žene i djevojke
kako u Hrvatskoj, tako i diljem svijeta, uz jačanje održivosti i
otpornosti društva cjelini. Kako bismo to postigli nužno
je uključiti žene u procese odlučivanja o svim
aspektima oporavka te osigurati rodno senzibilni
pristup u svim politikama i planiranim aktivnostima,
uključujući i kreiranje rodno osjetljivog proračuna.
Dostojanstveni i sigurni uvjeti rada, koji uključuju dokidanje
rodnog jaza u plaćama, a u svrhu čega se očekuje i donošenje
direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene
načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad
jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih;
te eliminacija spolnog uznemiravanja i seksizma na radnom mjestu
ključni su za smanjenje postojećih neravnopravnosti.
Digitalizacija i fleksibilizacija radnih procesa, pa i samih
radnih mjesta, mora voditi računa o pravu na obiteljski i
privatni život te diljem Europske unije bilježimo inicijative
koje idu u tom smjeru. Sljedeći ključni elementi su dostupne
javne usluge u području skrbi za djecu i starije članove obitelji
te u području zdravlja, kao i jačanje socijalnog uključivanja i
socijalne sigurnosti najugroženijih skupina žena – žena u
ruralnim područjima, žena pripadnica nacionalnih manjina posebno
romske nacionalne manjine, žena s invaliditetom i žena na
područjima pogođenim prirodnim katastrofama. Hitne i odlučne
napore potrebno je uložiti u prevenciju i suzbijanju rodno
utemeljenog nasilja pri čemu moramo voditi računa da ono poprima
nove oblike te sve više zahvaća digitalni prostor, a o čemu
govore i relevantne institucije te su tako tijekom 2021. godine
donesene prva Opća preporuka GREVIO-a za provedbu Istanbulske
konvencije koja se bavi digitalnom dimenzijom nasilja nad ženama
te Izvješće Europskog parlamenta s preporukama Komisiji o
zakonodavnoj inicijativi za borbu protiv rodno uvjetovanog
nasilja na internetu. U Hrvatskoj je nužno žurno
donijeti Nacionalni plan za ravnopravnost spolova, za
razdoblje od 2022. do 2027. godine i pripadajući Akcijski plan za
provedbu Nacionalnog plana, za razdoblje od 2022. do 2024.
godine, kao ključni strateški dokument kojim će se utvrditi put
oporavka nakon pandemije sa svrhom ostvarenja ustavnog načela
ravnopravnosti spolova kao temeljne društvene vrijednosti.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova kao neovisno
tijelo za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti
spolova na tom će putu i dalje snažno tražiti dosljedno
poštivanje svih zakona i međunarodnih dokumenata te pratiti rad
državnih i lokalnih tijela na postizanju ravnopravnosti spolova,
kao i zahtijevati uklanjanje diskriminatornih praksi te biti
pomoć žrtvama diskriminacije u traženju svojih prava.”